Uspravna stasa, visoka čela,
stisnutih usta na križanju puta,
shrvana, blijeda,
s okrugom bijelom,
ko crna ptica tvoj pogled luta
tamo, gdje brda draga daleko
skrivaju kosti u groblju starom,
nijema je tuga, koščate ruke
i uzdah i jecaj pred Božjim oltarom.
Iz Promine nikla,
na Promini rasla,
s korjenom strgnuta ko čokot što vene,
čeznutljivo sanjaš da tamo se vratiš,
da tamo sklopiš umorne zjene!
(teti Tomici, l992.)
Post je objavljen 16.03.2013. u 15:38 sati.