nekad se (emotivni) kapaciteti slome, ali ne zato da bi se srušili, nego da bi kroz pukotine ušlo taman
još malo da se kapacitet poveća za onoliko koliko u pukotine stane. što su pukotine veće, širenje je
bolnije, jer rast.
i ono kad ljudi kažu da treba biti hrabar i činiti stvari koje te prestravljuju, od kojih grči se utroba i
drhtiš. bojim se da mi isti ti ljudi koji nisu mimoze ne vjeruju koliko je teško biti mimoza i činiti mnogo takvih iskoraka
i sasvim normalno živjeti. jer koliko je iskoraka, toliko je prilika za ranjavanje. i od silnih prilika koje za to stvaramo,
neke se i ostvaruju. i oporavak traje. nekad satima, nekad danima, nekad mjesecima, a nekad i godinama.
no koliko god puta ranjena, opet ću. jer ne može me se toliko povrijediti koliko bolna može biti praznina
nakon opetovanog uzmicanja. bolnost takve praznine odjekuje još dugo nakon što je zatitrala.
pogledaj najljepši crtani na svijetu...
Post je objavljen 16.03.2013. u 13:17 sati.