Teška vremena za nas,
neki novi ljudi i vrijednosti,
naravno sumnjive,
neka nova shvaćanja,
bijes,
bol,
suze.
Sanjam anđele i ljubav
bježim od danas,
od trenutnog,
no nekako sam sam,
kao čovječja ribica,
kao Don Quijote,
jedina vrijednost je negdje gore,
daleko,
nepojmljivo daleko,
a blizu,
toplo…majčinski.
Bježim od svih i svega,
umoran od ljudi
i stvari,
i ljudske ljepote,
jer ona je isprazna,
i isprana
kao i razgovori,
i teme
i priče,
…tuga i bol ne idu u raj, netko reče,
Takve sam sreće,
veselim se raju.
Post je objavljen 16.03.2013. u 11:05 sati.