Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/demetra1

Marketing

Errare humanum est

Jutro mi uvijek misli pokrene u čudnom smjeru. Na radio-sljemenu Prljavci pjevaju „Radio Dubrava“, a moje misli u taj kvart ulaze tiho da te ne probude jer rano je jutro i znam da još spavaš. Razmišljam kako smo spremni sve prihvatiti za trenutak kojeg zovemo sreća. U taj trenutak sakrijemo sve što želimo sačuvati od pogleda drugih. A zašto? Ne znam kada je sve krenulo, ali ograničili smo svoje živote na sebično prisvajanje kako stvari, tako i živih bića, a na poseban način ljudi. Kažemo kako volimo, ali objekt naše ljubavi mora postati naše vlasništvo i ne daj Bože da mu oko pobjegne na nedopušteno, a sve izvan našeg uskog kruga je nedopušteno. Takvo ponašanje stavljamo uporno pod nazivnik beskrajne ljubavi dok nas smrt ne rastavi, a nikad se ne zapitamo da li je tako. Što je zapravo ljubav? Često pokušavam sebi odgovor dati. Volim ga, istina je, ali ne želim ga zadržati kao vlasništvo, kao što čuvam stvari lako lomljive, kao nakit iako je bezvrijedan, a opet u posebne kutijice spremljen. Njega ne želim tako pospremiti u kutijicu osobnih vrijednosti. Volim ga slobodnog od bilo kakvog moranja, volim ga kada me poželi i kada me ne poželi. Volim ga danas, jučer sam ga voljela, ali nemam nikakvu garanciju da ću ga i sutra. Ta me garancija užasava, jednostavno kao da tako mora biti i da ja nemam nikakav izbor, jer ako izaberem ne voljeti tada će mnogi reći kako to nije bila ljubav. I tako slažem misao jednu do druge sigurna kako ga danas volim i sigurno ću u njegovom zagrljaju zaboraviti da je postojalo ono jučer, a ni sutra mi neće ništa značiti jer je danas moja sreća na njegovim usnama.
Errare humanum est! Vječna istina.

16.03.2013.


Post je objavljen 16.03.2013. u 09:24 sati.