Željki Aleksić
Znam koliko te u čežnjama ima,
ako li titra osmijeh na tvom licu
žudnjama koje prožimaju klicu,
Eol dokle ju ne da vjetrovima …
Ljepotom zračiš u zbilji i snima,
kao sudbina kada prati pticu
u prostor srca raspršiti tmicu,
a netko zá te bisere na dnima
lakoćom roni – u dane mu ljetne,
Evina kćeri, sav predan svom cilju:
krunom te krunit ushitnosti cvjetne,
snažiti glas tvoj da ga more nosi …
I, prilazeć ti kao rosa bilju,
ćutjet će blagost tad u tvojoj kosi.
(Zadar, 13. ožujka 2013.)
Post je objavljen 16.03.2013. u 01:32 sati.