Marketing
suzama l'epim tapete vol.163
"...Gdje mi dusa spava
nikad neces saznati
pokrit ce me, draga
zuto lisce ljubavi..."
"uh,uh, 10 do 11" unezvjereno sam puhala brzo se spremajuci...
traperice, dolcevita, kaubojke i kaput sam nabacila na sebe i samo se ovlas nasminkala...
pomislila sam jesam li se prelezerno obukla pa ipak se nismo vidjeli vise od 20 godina no s druge strane pa ne idem na spojak idem na susret sa starim frendom..poznanikom
zakljucila sam da je to cisto ok i izjurila van...
parkirala sam auto ispred birca i izvadila mobitel...
minuta prije 11...ok nazvat cu kad bude 11, pomislila sam
u to je pored mene prosao automobil i u njemu poznata faca...
izasla sam iz auta par trenutaka kasnije i izlazeci uz osmijeh rekla "Dante, kasnis..."
pogledao me i lice mu se ozarilo..."ne kasnim, tocan sam..." rekao je
"cuj Dante kojeg se ja sjecam bi bio tu bar par minuta ranije da stekne prednost.." nastavila sam priblizavajuci mu se
"imao sam to u planu" rekao je kroz sad vec zbunjeni smijesak...
rukovali smo se i izmjenili nespretne licopuse 
i krenuli ka bircu..
usla sam prva i osjecala njegov pogled na ledjima..potiljku...
sjeli smo za stol koji sam odabrala(jedini slobodni) i par trenutaka zbunjeno gledali, a onda...
ne znam jel se to vama desilo kada ali onaj osjecaj spokoja i mira s nekom osobom onako neka prirodnost....ok to sam osjetila s Bepicom a svi znamo kako je to zavrsilo, ali ovo nije to..nije to taj ljubavni zanos nego jednostavno toplina...ugoda...
ista stvar mi se desila s jos jednom osobom ....mojim Teddyem...predivno nesto..onaj osjecaj topline preplavljen cistocom, bez ikakvih primisli..tako je bilo kad sam prvi puta uopce ugledala Teddya a taj mi se osjecaj vratio sad kad sam sa Danteom sjela za stol...
"ma vidi te" rekla sam uz smijesak dodirujuci mu nadlakticu ovlas rukom...
nasmijao se i rekao mi "znas, ja ovo nisam nikada radio"
bilo mi je malo cudno jer nasli smo se samo na kavi, no mhm okej, preko toga sam presla i nisam ispitivala "a sta to?"(za divno cudo stvarno ne znam sta mi je bilo jer mi je jezik uvijek ukorak sa mislima ako ne i brzi) umjesto toga sam rekla "ne brini, bit cu njezna"...
proveli smo sat i pola vremena cavrljajuci o proslosti o zutom liscu ljubavi, o poslovima, obiteljima, mobitelima, psima....uglavnom o svemu i svacemu..
promatrala sam Dantea i trazila onog djecaka s kojim sam se prvi puta poljubila tamo kad sam imala petnaest..u Dugoj Uvali i bio je tu...
ok, lice je prosarano boricama zrelosti, kosa prosarana sijedima a zelene oci jos uvijek imaju one ekstremno duge trepavice kojima sam se uvijek cudila...
Dante je izrastao iz malog definiranog deckica u naocitog visokog muskarca koji je sa zanimanjem pratio svaku moju rijec....
"znas, sjecam se da si ti bila prva stvar koju sam vidio to ljeto...bio mi je to prvi ulazak u more i tamo si bila ti..."
nasmijala sam se prizivajuci sliku iz sjecanja...kao da je bilo jucer...
"ne znam jel se sjecas, ali bila si visa od mene" nastavio je
"ahahahahahaha to sam u potpunosti zaboravila, ali vidim narastao si s godinama..dostigao si me....eh, stvarno smo bili djeca.."
ispitivao me o poslu, o roditeljima, mami, Einyu, cime se bavim..i to sve onako s lakocom..jer naravno nije bilo nikakvog ocekivanja nikakvih skrivenih namjera i to se pocelo odrazavati na opustenost koja je bivala sve jaca i jaca...
Dante je, naravno ozenjen, ponosni je tata dvoje klincica od 4 i godinu i pola...
"ajde super" rekla sam "taman to je zavrsilo plakanje i te najteze faze" rekla sam...
"uh i nije bas vidjet ces" odvratio je i onda se nesto desilo...
uz sva ona saznanja kako sam se pomirila s tim da necu imati djecu i blabla...
nakon te se Danteove recenice upucene meni u meni nesto prelomilo
"mislim da necu" jedva sam izustila i odmah se prebacila na drugu temu susprezuci suze koje su izdajnicki cucale u krajevima ociju i cekale priliku da izlete van..
nekoliko smo trenutaka sutili a onda smo oboje naglo promjenili temu...
sad kad razmisljam o tome opet mi nije bas jasno nista no opet s druge strane, bit ce da je pms
"znas, ja sam svjestan cinjenice da je tebi sad radno vrijeme i da si ti odvojila bitno vrijeme u danu da se nadjes samnom na kavi tako da mi ne smeta nista" rekao je Dante nakon sto sam mu se ispricala za poduzi telefonski razgovor poslovni koji sam pomalo nepristojno pred njim obavila
jos smo malo cavrljali i spokoj narusen temom djece se vratio medju nas...
"mislim da bi sad trebali krenuti" rekla sam nakon sto sam primjetila da je proslo sat i 45 "trebam jos neke stvari obaviti i vratiti se Einyu"
Izasli smo van i prosetali do mog auta..."znas kad sam kupovao auto razmisljao sam da uzmem taj tvoj jako mi se svidja" rekao je Dante "ali eto ispalo je ovako"
raspricali smo se opet oko automobila, odrzavanja i jos nekih stvari koje se nismo sjetili pricati unutra i vrlo vjerojatno da nisam rekla "ok, sad stvarno moram ici" stajali bi tamo na studeni uz cestu pricajuci i smijuci se bar jos jedno sat vremena "
rukovali smo se i iscmakali ovaj puta malo spretnije nego u pocetku i obecali se cuti i vidjeti malo cesce u narednih 20 godina....
nekako mi se cini bar jos jednom u ovom mjesecu..imamo si tolikoooo toga za reci...
...
"ti se javlja Max?" pitala je Ginger usred naseg porukiranja preko Whatsappa...
"neeeee, a ni ja njemu" odgovorila sam...
joooooooojjj blizi se nas vikend uh, taaakkkooo me veseli! vikend bez posla!!!!! jupiiiiiiiiiiiiiiiii
ma ne, nije da sam zaboravila na njega, ali nekako si mislim da Max zudi za tim da ga ja zaboravim a i po mogucnosti da on zaboravi mene..i to sto prije...
no dobro...
Vinnie se i dalje ubija sa poslom i svakodnevno me o tome obavjestava a ja ga iz petnih zila svakodnevno grdim i grdim...u nedjelju secemo skupa sa Einyem..bar je takav plan
"di si" glasila je Vinnieva poruka..
"evo me u autopraonici" odgovorila sam
"sama peres ili kako?"
"ma inace perem sama ali tu i tamo odem u automatsku da mi operu pod..jos ga nisam prala od soli"
kad sam izasla iz autopraonice i upalila auto auto je signalizirao da pod hitno moram automehanicaru i da mi je rucna dignuta...javila sam to Vinnieu koji je rekao onu stvar koja mi je prva pala na pamet "stani i ugasi pa upali auto"..ahahahahahahhaha dobra bosanska fora rjesavanja problema na presofisticiranim uredjajima koji nas okruzuju
svaki puta pali...
ali ovaj puta nije 
"cuj valjda ti se neka od kapljica smrznula dolje od pranja i sad zeza senzor" rekao mi je Vinnie "i kakav ti je to auto da ti govori da moras automehanicaru?"
" a cuj, imam simbol auta podignutog na hidraulickoj dizalici" rekla sam i oboje smo se poceli grohotom smijati...
nadam se da je Vinnie u pravu jer ne bi mi sad u ovom trenu dobro dosao trosak popravka elektronike auta...mhm...
....kad je rijec o ubijanju, je ja se ubijam "samo" s hranom...ali tu i tamo i sa poslom..kao sinoc..do 2...za veceras sam si obecala otici u krpice prije ponoci..
da se slucajno ne pretvorm u bundevu to nikako ne bi bilo dobro za blog
sutra cemo Einy i ja opet na setnju u troje...ovaj puta sa....ok nek bude iznenadjenje 
treba imati malo i "safta" za neki drugi post 
"...Gdje mi dusa spava
nikad neces saznati
pokrit ce me, draga
zuto lisce ljubavi..."
Post je objavljen 15.03.2013. u 21:49 sati.