Uzela maha neka druga vremena.
Posao, obaveze, promjene i prepreke koje svaki dan treba prebroditi udaljiše me na dugo vrijeme od mog malog zelenog.
I onda onako, čisto da se prisjetim ukucam pristupne podatke... i... aktivni su.
Je li to znak da nesvjeno tražim i želim povratak u staro društvo? Da se vratim na mjesto gdje puno puta nađoh mir, utjehu, dobro društvo i ljudsku toplinu i podršku? A vjerujte, bilo je trenutaka kada mi je sve to bilo potrebno i kada su mali i tihi susreti razgalili umornu mi dušu.
Razmišljam tako dok pišem i mislim da vrijedi ponovno biti dio ove priče.