Polja jagoda sam sanjao na sagu zelenom
Ružu neku usamljenu u modrom okružju
Tirkizno na kraju krajeva
Ima li kraja u ovom beskraju
Bijela jutra na granama
Da li je to možda snježilo
Evo kako je jutro počelo
Nisam ni otvorio oči od sna
I zamisli pitanja su sobu ispunila
Glasno su mi tutnjala ispratiti sam glasove morao
Mislim da je vrijeme za polazak
Alisa u zemlji čuda je karte sakrila
u vrtlogu uvijek istog što i nije isto očima gledano
pitamo se odgovore tražeći ono gdje i kada
kako bismo shvatili da smo ovdje postojali
prije nekoć davno zapravo oduvijek
duša naša od pamtivijeka bogato nas daruje
trajemo dakle