Stigne sin jedinac iz škole, i kaže kako je dobio trojku iz likovnog. Štrecne me nešto, jer vidim da je talent na mene… Ipak pitam šta su crtali. Uskršnje jaje. I ti si dobio trojku iz jajeta, pitam ga, a naprosto ne mogu vjerovati kakav je silan trud trebao za jedno, da ne lajem kakvo jaje… Slegne čovjek ramenima, i kaže kako se trudio, ali da je ipak dobio tri…
Možda je ipak moje dijete neotkriven i neshvaćen slikarski genije. Jer, ako je suditi po Albertu E., koji je pak progovorio s koliko ono godina, i imao sramotnu jedinicu iz matematike, a ipak zadužio čovječanstvo za razne teorije, pomislim kako će moje dijete jednom ipak biti neka persona u tom likovnjačkom svijetu.
I, lakne mi, jer 'ko bi danas platio za jednu Teslinu instalaciju više od 900 kn. Za Picassovu smo ipak iskeširali 9 miliona kuna. Bar su nam tako rekli.
Ima smisla, dakle, kažem sinu. I, dodam da se ne brine… Sve to, uostalom, dođe na svoje. I, petice, i trojke… Bitno je samo zadržati duh i dah…
Post je objavljen 15.03.2013. u 12:27 sati.