naravno...tulumari...iako kažete niste još za prestati, imate pravo...
Nekima je bilo dosta i počeli su se dizati za ići. Anči me upita idem li i ja no Igor reče da mi mora još nešto pokazati pa će me kasnije prebaciti kolima. Svi smo znali kako je benigan i nitko nije ništa pitao. Ja sam ostala kao prikovana. Zbog te ruke nisam mogla niti misliti, niti bilo kaj pametno reći. Otišli su, pogasio je velika svijetla, soba je ostala u lagano blijedo-žutom sjaju. Prilazio mi je sasvim polako ne skidajući pogled sa mog lica. Nježno me zagrlio i prošaptao «želim te». Sasvim polako spustio me na pod, laganim pokretima, istovremeno milujući moje listove, bedra, podizao je suknju sve više.
Kleknuvši između mojih nogu, ljubio me od gležnja do prepona i nazad, toliko nježnosti u dodiru usana još nikad ne oćutjeh. Tijelo mi je gorjelo, želja za njegovim je plamtjela, a ostah čekajući, još uvijek nisam vjerovala da ne sanjam. Skidao mi je gaćice milimetar po milimetar ljubeći me neprestano. Bijah mu potpuno predana, i nespremna na uzbuđenja koja su uslijedila. Nisam znala koliko slasti može pružiti muškarac kada zna, a Igor je znao. Polako sam dolazila k sebi, skidala sam ga brže nego on mene, jer sam ga trebala. Bio je pravi muškarac. Savršen primjerak, znao je da ga želim. Polako osjetih svaki milimetar prodiranja. Nije me pitao kako ga želim, samo je zaranjao, sve brže i brže, a onda je odjednom stao i rekao a ne…..
Podigao me na noge i poveo do kupaone. Tuš, divno, voda teče, njegovo tijelo je tako izazovno, nisam mogla izdržati, spustila sam se na koljena. Nešto je govorio, no ja ga nisam slušala, kada me je naglo podigao okrenuo i presavio. Govorio je «imati ću te na sve moguće načine, odavno te želim, toliko si me svaki put napalila da danima onaniram misleći kako te uživam». Nisam mogla vjerovati što to govori ulazeći svom dubinom, a uporno prekidajući svršetak. Obrisao nas je i doslovno me trčeći uvukao u njegovu sobu. Tijelo mi je drhtalo od potrebe. Više nisam mogla izdržati. Ponovo me ljubio, oči, usne vrat, sise, trbuh, lizao kao pomaman, no sada sam ja tražila svoje, prepustio se konačno mojim željama. Nisam više mogla čekati. Zamišljala sam pustopoljinu i dobrog vranca, a ja na vrancu. Vjetar mi šiba licem a ja jašem brže, brže, oko mene sve zviždi, fijuče, jače, brže, glasovi nam se stapaju, želje ciče, još samo malo. Riječ prelazi u vrisak u kovitlac, u prasak, a onda mir. Smiraj ludog ritma. Zagrlio me nježno uz obrazloženje «čekao sam da se riješiš one budale». A sada je jutro i Igor je tu kraj mene, zapravo ja sam tu, u njegovom krevetu…Kraj
Post je objavljen 14.03.2013. u 08:26 sati.