Plače po svim svojim kutevima,
radi to silno i otresito
Kao da se slijeva po zabačenim cestama,
svojim rukama tuguje.
I dok se s ulicama svađa,
žali sve svoje vrijedne mrave,
ali iza svilenog pokrivača
novo ruho sunca svane.
Topi svoje suzne oči, vrhom rukava ih briše,
Za sobom ostavlja oblake pune sjaja,
Jastuke na kojima leži njegova
Teška glava, plavom bojom išarana.
Saživljujemo se,
Zagreb i ja,
kada me umiva
zadnja njegova tuga
ne mogu se odoljeti misli
da se novim Suncem,
i nama mravima, ipak, malo ruga.
Post je objavljen 13.03.2013. u 23:26 sati.