Marketing
Putovanje, ne odredište
Imala sam omanji cirkus u školi u zadnje vrijeme (ko zna, nek' drži jezik za zubima ˇˇ) pa me nije bilo, al eto, sad zabušavam i, umjesto da učim za sutrašnji test, tipkam post ovdje...
Ne, nije ona obećana priča, jer ju tek moram prepisati, ali doć će i ona na red... Danas je u pitanju nešto drugo, ali isto tako nešto što sam već ovdje objavila - moje shvaćanje nečega, odnosno, nešto što sam nedavno shvatila. Sinoć, da budem precizna.
Vraćala sam se kući sa sastanka volontera (<3) i u jednom trenutku, negdje na pola puta, shvatila da već malne mehanički prolazim ulicama grada, gledam lijevo-desno i prelazim cestu. Ne obraćam pažnju na put iz Centra/škole/KUD-a/itd. kući ili obratno... Da uopće više ne obraćam pažnju na ulice kojima prolazim, na grad u kojem živim već dobrih 16 godina, grad čije dijelove poznajem kao svoj džep... A trebala bih obraćati puno, puno više pozornosti na svoju okolinu. Ako već ne gledati oko sebe, a onda barem preda se, jer toliko toga mi promakne i tek kasnije shvatim što sam propustila. Stavljam nogu pred nogu, a misli mi vrludaju svukuda, pogled nije usredotočen ni na što, ma znate o čemu pričam. Ne možete mi reći da nikada tako nešto niste doživjeli, makar jednom.
Upali smo u rutinu, svi mi. Posvećujemo više pozornosti odredištu, a svi znamo da putovanje do odredišta zna biti puno zanimljivije. Eto, ja sam na svom sinoćnjem, iako vrlo kratkom, "putovanju" shvatila neke stvari o sebi... I danas sam, na putu u školu (koji je, usput budi rečeno, duplo kraći od puta iz Centra mojoj kući), promatrala sve zgrade, sve ulice kroz koje svakodnevno prolazim već godinama... Primjetila sam štošta, ali to ću radije zadržati za sebe 
Voli vas
Bella
Post je objavljen 12.03.2013. u 19:22 sati.