Mogla bih te danas ljubiti tolikom strašću koju još u meni otkrio nisi. Jutro me zbunilo iako je sivo i plačno. Razlog tražiti neću. Osjećam ga sakrivenog negdje u nutrini kako se premješta od vrha kose do nožnog palca, pa se čas sjuri niz leđa, a onda polako uspinje i naježi svaki milimetra kože, ispupči bradavice kao da se braniti od nekoga moraju. Poželim te istoga trena, a u mislima gledam kako su ti usne plesale i ruke putovale po svim uzvisinama moga jutros tako zbunjenog tijela. Mogla bih danas, ovog jutra ranog, ispuniti sve ti želje i željice jer noć mi bješe prazna, a snovi suludo putovanje. Znam, rekao bi sve je to kada strast progovara, a ja razmišljam; nije li to možda ipak samo labuđi pjev.
11.03.2013.
Post je objavljen 11.03.2013. u 09:39 sati.