u košmaru ti vrijeme prolazi
oblutke neke davno o ledini
Zvonimir još u more bacio
glagoljali smo vijekovima
kako bi ti sanjala baš mekoću izgovora
a glava ti na tvrdom jastuku snove izvrtala
brod i utroba lađe na buri negdje od Krka do Senja
najbolje se vidi od Vrbnika poslije žlahtine
večeras u metropli mirno i prohladno
snovi čekaju vrijeme da naiđu
odgonetam slova i mekoću izgovora
kako je zvučalo to glagoljanje
ipak je to trajanje i čekanje
strpljivo osmijeh očekujem