velika praznina pravi mi društvo
zlobno se nadam da ti je hladno
samom u postelji
da su ti usne suhe
ruke tvoje zamišljam kako jastuk grle
i želim da si usamljen
napustio me ponos
kojem smo robovali i naprasitost
grube riječi kao ljubavne izjave
bilo što prihvatila bih od tebe
nada mi je prevrtljiva prijateljica
do zadnjeg trena me ne napušta
otkako si otišao
boje su sive, okusi nestvarni
ljudi su nepoznati,
a zarasli putovi nevažni
nadam se da izgubljeno gledaš
dok sigurnim korakom koračaš
nekamo naprijed nekamo bez mene
Post je objavljen 10.03.2013. u 22:03 sati.