Ne razumiješ svijete
Ili ne želiš da shvatiš
Sve odaslano od sebe
Kad- tad, nevidljivo vratiš
U zagrljaj svoj
Ili kao teretno breme
Na svoja leđa staviš
Primjećuješ tugu, životne probleme
Ili spoznaju, u nutrini slaviš.
Ne razumiješ svijete
I nikako da shvatiš
Kad zatomiš u sebi unutarnje dijete
Tuga te obuzme
Ti patiš.
Kad – tad, to maleno dijete
Biti će probuđeno
Iz eonskog sna
Događaji, ljudi, tu su da te sjete
Sve što osjećaš kao da je suđeno
Tek odskočna je daska
S ovozemaljskoga tla.
Za dušu tvoju
Koja beskonačnim svemirom
Oduvijek korača
Trenutno plovi zemaljskim nemirom
Svijetom koji ne razumije
I nikako ne shvaća
Da sve odaslano od sebe
Kad - tad, nevidljivim nitima
Biti će vraćeno
Možda
Jednom
Kroz samu Ljubav
U duši bude i prihvaćeno.