kada sam došao na blog, u rubriku opis bloga napisao sam nadobudno:
"sociološki osvrti, kratke priče, esejistika, kulturološki dijalog, poneki izlet u filmske i glazbene sfere."
Nakon mjesec dana provedenih na blogu, promjenio sam (lični) opis bloga:
Blogič Blogičevič
Što se moglo desiti u tih mjesec dana?
Možda sam shvatio da nije bitan sadržaj koliko provokacija? Možda sam se opustio?
Danas (ah kako impozantno ovo sada izgovaram...) kada na brojaču postova imam tri cifre,
ne mogu se oteti dojmu da je onaj početnički entuzijazam zauvijek se u meni ugasio.
Svakim postom sam si sve slabiji i bljeđi. Ubacujem ih na taj fresh ko kukuruz u mlinac. Guram ih.
Post?
Pa sama riječ ti kaže: POST – nešto što je gotovo prije nego započne. Čim se objavi, post postaje prošlost.
Sekunde na brojaču, odbrojavaju mu prošlost. Post is living in the past.
I sad dok cugam sa tobom tko čitaš i žalim ti se na sve te spike...oču ti pustit stvar na moj virtualni džubox...živjeli!
Post je objavljen 09.03.2013. u 13:59 sati.