Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 26.03, 2013 u 19:10 sati
Andromeda – “Andromeda”
Kao sta sam najavio, veceras se vracamo korijenima, zaranjamo u vode underground sa kraja sezdesetih godina.
U tom razdoblju je bilo na stotine grupa koje su se gurale na sceni i pokusavale pronaci mjesto za sebe.
Neke vise, neke manje uspjesno, ali svima je zajednicko to da su imali malu, ali odanu bazu fanova, te totalni antitalent za bilo kakvu vrst komercjalizacije svoje muzike.
Jedna od tih grupa odgovara ovom opisu je i grupa Andromeda.
Kao i stotine tisuca slicnih, imali su ugovor za snimanje ploce, nekako snimili material za tu prvu plocu i nedugo nakon nje se razisli.
Ono sta je nama interesantno, je da u glavnom licu ove price nastupa nas stari znanac, John Cann, poznatiji kao John Du Cann, kasnije, gitarista i eminencija grupe Atomic Rooster.
No ajmo sa pricom od nekog pocetaka.
Andromeda je bio malo poznati engleski sastav iz kraja sezdesetih godina, sastavljen od gitariste John Du Canna, basiste Mick Hawksworth te Jack Collinsa na bubnjevima.
Doduse, prvobitna namjera im i nije bila da osnuju sastav. Okupili su se radi snimanja psihodelicnog projekta pod imenom “The Five Day Week Straw People”, koji danas predstavlja veliku kolekcionarsku vrijednost.
Nakon snimanja, trojka odlucuje nastaviti kao band te se nazivaju Andromeda.
Zapocimaju sa nastupima, snimanjima demo snimaka, ali sve im to ne donosi ugovor za snimanje prvog albuma.
Interesantno je za napomenti, da su izmedju ostalog nastupali i u Middle Earthu, a i u Marquee Clubu, dva mozda najjaca muzicka uporista klubske scene tog doba.
Dakako, sama muzika koju su svirali je bila u duhu tog vremena, blend psihodelije, progressive, jazza I dakako, hard rocka.
No na jednom nastupu ih zapaza John Peel, najveci DJ epohe te im osigurava snimanje singlice.
Taj potpis im nosi i ponudu za album, kojeg dakako, prihvacaju objerucke.
U to vrime, prije snimanja albuma, dolazi do personalnih promjena.
No uz to, u toj pretumbaciji dolazi do konflikta sa Peelom, te po dolasku Ian McLane na mjesto Collinsa, napustaju ugovor za snimanje.
Sljedi razdoblje za grupu u kojem dominiraju zivi nastupi, kako kao predgrupa, tako i kao samostalna grupa.
Tako kao predgrupa nastupaju na koncertima Black Sabath.
I ponovo padaju u oci, ovaj put Pete Townshendu, leaderu i gitaristi grupe The Who.
Townshend se nudi da im bude producent na albumu, no nista im nije polazilo za rukom, pa ni realizacija te saradnje.
Ipak, imali su neku srecu.
Ispostavilo se naime, da im jos uvjek vrijedi ugovor sa RCA za snimanje prvog albuma.
Grabe sansu i 1969 godine svjetlo dana ce ugldati album prvjenac, nazvan po imenu grupe.
Album ne izaziva senzaciju svojim izlaskom, nazalost, pored toplih kritika ne postize nikakav uspjeh kod sire publike.
Steta, jer je to automatski znacilo da ce potencjal skriven na njemu ostati neiskoristen.
I to se pokazuje ovih dana, kad se ponovo otkrivaju zaboravljeni bandovi, cija muzika dan danas dobro drzi zub vremena i pored arhacnosti u izricaju.
No sta mu je to mu je. Tako je valjda moralo biti.
Album otvara tema "Too Old".
Cista underground rockija. Dostojan uvod i vjerna slika onoga sta sljedi.
I odmah u startu malo iznenadjenje. Pored upoznavanja sa gitarom ala “Du Cann”, zacudjuje kvaliteta vokala.
"Day Of The Change" nastavlja album u nesto sporijem ritmu.
Bas je extravagantan u svojim naglascima, da bi ga gitara podcrtavala u svojim pasazima.
Lipo zamisljeno, lipo izvedeno, nadahnuto…
"And Now The Sun Shines" je relaksirajuca balada, u stvari uvod u "Turns To Dust" koja prsti energijom.
Nevjerovatna gitarska solaza Du Canna, mozda jedna za anale, uz rame Blackmoreu, Bareu, Abrahamamsu…
"Return To Sanity" nastavlja album.
Epska tema, duga osam minuta, zapocima sa marsem na bubnjevima i mracnom, Sabath obojenom gitarom. Cudesna kombinacija klasike i rock horrora.
No, kako se tema razvija, gitara i bas grade svoju strukuru.
Nakon par minuta sve staje, sljedi taj melankolicni, psihodelicni ugodaj, sa predivnom melodijom, ambijent meni toliko drag, a svojstven samo velikima.
Da su samo ovo stvorili, za mene osobno, bilo bi dovoljno da ih volim.
"The Reason" nam sa svoje strane donosi agresivnu gitaru, skoro identicnu pecatu kojeg ce isporucivati u Atomic Roosteru.
I onda sljedi nesto sta se tesko ocekuje od ovakvog banda I ovakve muzike.
Romanticna balada "I Can Stop The Sun", melodicna, prepuna skladnih harmonija vokala I gitare.
Album zatvara "When To Stop", ponovo osam minuta uzivancije.
Ovaj power trio isporucuje mozda najbizarniju kompoziciju na albumu.
Tesko je rijecima opisati ono sta ovi momci stvaraju.
Sastavljena od fragmenata, koji su mogli, ali nisu, biti zasebne cjeline, od fragmenata koji se krecu u rasponu od freneticnog soliranja na gitari i jos freneticnijeg basa koji je prati, pa sve do, za nevjerovati, sve do posvete Rodrigu, kojeg su uklopili u ovu temu.
Neznan ali, vjerujem, i to toplo, da ne morate voliti ovu muziku da biste zavoljeli ovu temu.
Pastorali kraj ove teme i time zavrsetak albuma, koji kao protuteza i balans brutalnog pocetka, ostavlja nam u ustima okus slatkog deserta nakon ljute hrane.
Predivno.
Na prosirenom CD izdanju, nalaze se teme koje se nisu uklopile u prvi album, a neke su cak bile nagovjestaj drugog.
Prosireno izdanje prvog albuma obuhvaca ukupno osam dodatnih tema, a ovaj set otvara prva singlica banda “Go Your Way”.
Nevjerovatna je i verzija Rodrigove teme “Journey End”, koja je na ovom dodatku izdvojena iz svoje maticne kompozicije “"When To Stop".
Ova tema samo potvrdjuje moju prijasnju tezu o tome kako je svaki fragment "When To Stop", mogao biti zasebna tema, bez da ista izgubi od svoje biti.
Dodatak je i impresvini instrumental “Exodus”, koji u sebi sadrzi daleko vise od onoga sta si mozemo priznati da cujemo.
U njemu je esenca Shadowsa, Animalsa sa svojim vjecnim hitom i da se prebacimo preko bare, Frijid Pink sa svojom obradom istoga.
Set zatvara sedmominutna “See Into the Stars”.
Ako nista na ovom albumu nije ciste rock orjentacije, ova tema jest.
Punokrvni rok u svakoj svojoj odsviranoj noti.
Nemojte mi zamirit, ali ova me tema uzasno asocira na Thin Lizzy.
Veci kompliment ne triba, jer da se podsjetimo, Thin Lizzy su bili suvremenici Andromede i daleko, daleko popularniji od njih.
Uglavnom, set ranih snimki vrijednih divljenja.
Po svom izlasku, kako sam prije rekao, za divno cudo, album pobire lovorike kritike, ali publika je ostala hladna.
Vjerovatno zbog odsustva bilo koje reklamne kampanje i uopce, ikakvog reklamiranja banda i njihovog albuma.
Nazalost, John Du Cann umire 2011 godine od posljedica srcanog udara.
Preostali clanovi su pokusali nastaviti dalje, ali bez Du Canna, sve je bilo bezlicno, bezkrvno i nedugo nakon jalovih pokusaja, Andromeda nestaje sa scene.
Za to se vrijeme Hawksworth pridruzuje Alvin Leeju i postaje clan njegovog banda Ten Years After, koji kasnije evoluira u Ten Years Later.
Andromeda i njegova muzka lagano padaju u zaborav, te ostaju zivjeti samo u kolekcijama ljubitelja muzke tog doba.
No, ipak, neke pravde ima na ovom svjetu.
Devedesetih godina izlazi ponovo orginalni album, remasteriran na kojem su dodane bonus teme.
No na moju osobnu radost, a vjerujem I cjelog underground svjeta, ni tu nije kraj.
Nedugo nakon toga, 1992 godine izlazi jos jedna album “Return To Sanity”, sa remixovima vec izdanih ema. Stare arhaicne pjesme su obucene u novo ruho i za divno cudo, kao magicnim stapicem, izbrisane su bore sa lica muzike, te snimke djeluju svjeze i aktualno.
Album “Return To Sanity” otvara naslovna tema, cija je jos jedna verzija na albumu.
Sve su teme izmiksane i remasterirane sa poprilicnom dozom ukusa, a moga bih nadodat i sa poprilicnom sminkom samog Du Canna, pa mu stoga treba dati sve kredite.
I naposljetku, 2000 godine izlazi jos jedan album.
“The Definitive Collection” sadrzi djelove BBC sessiona, te zive snimke.
Na snimkama doduse nema nista novoga, vec samo potvrda vec recenog, ali predstavlja jedan lipi dokument vremena.
Dakle, sta reci na kraju.
Andromeda je bio jedan od najfinijih engleskih ranih psyhodelic bandova.
Ne zaboravimo, govorimo o prvom valu psyhodelicnih sastava, koji su prethodili cak I kasnijoj inkarnaciji velikana kao sta su Pink Floyd, Hawkind ili Jethro Tull.
Isporucujuci muziku koja je u sebi nosila cak i klasicne elemente, koje se nisu libili direktno upotrebiti, mozda sebi nije preskrbila rijeke obozavatelja, niti time podebljala bankovne racune.
Sam kratki zivot i nacin na koji je grupa nestala sa scene upucuju bas na suprotno, ali slusajuci danas prvi album i snimke iz tog doba, mozemo sa sigurnoscu pa cak i sa nekom dozom radosti, utvrditi da su snimke podnjele zub vremena i pored svoje arhaicne patine.
Andromeda je bio jedan od onih sastava kod kojih nije najvece ono sta je ostalo od njihove muzke, vec njezina relacija sa bandovima u okruzenju kao i onima koji su tek dolazili.
Jer slusajuci ih, jednostavno se ne mozemo oteti asocijaciji na Atomic Rooster iz njihove najplodnije faze, ali isto tako i Black Sabatha.
Otisao bih toliko daleko pa u ovaj tabort uvrstio i Deep Purple.
U stvari, Andromedi bi mozda bila najbliza poredba sa stablom, kojem je krosnja daleko manja od korijena. Sta ne znaci da i ta mala krosnja ne moze dati socne plodove!
Njihove teme sigurno nisu “state of the art” kompozicije, ali isto tako nisu banalni pjesmuljci kojih je u to doba bilo, a pogotovo danas, na tone.
Nalazeci se negdje izmedju, u svoj progresivni izraz su ubacili “skriveni” pop senzibilitet, i to je mozda njihovo najvece dostignuce.
Stoga, odbivam govoriti o Andromedi kao o, “nekom tamo bandu”.
Radje govorim o Andromedi kao o "malom velikom" bandu, sa prekrasnim temama i koji je imao tu nesrecu da je postojao u vremenu kad su zemljom hodali divovi, zbog kojih je do vrha trebalo daleko vise od onoga sta su oni isporucili.
No, gledajuci na legislativu banda kao i daljnje karijere clanova, Andromeda se namece kao ona mala karika ili jos bolje receno, kao onaj mali, ali vazan zupcanik u ogromnom rock organizmu, koji je bujao sezdesetih i sedmadesetih godina proslog stoljeca.
I kad govorimo o bandovima kao sta je Andromeda, ne smjemo smetnuti s uma jednu veliku istinu.
Bez plantona nebi bilo ni kitova !
Eto!
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
