Iznenada spazih mlado, blijedo lice,
nadala se nisam nadmoćnome miru
očiju uprtih u beskrajne slike
sjećanja i nada što zadnje umiru.
Iznenada spazih da je tek zenula
da podari svijetu cvijeće svoje bašte.
Smirenim je glasom, bez mržnje i gnjeva,
pričala mi stvari dostojne zle mašte.
Iznenada spazih da je, kao feniks,
iz pepela nikla prepuna ljepote!
Posramljena slušah, ni slutila nisam
kakve gorde duše niču iz strahote!
(Solaris, 29. listopada 1993.)
Toj mladoj ženi je muž nestao a ona je, bježeći preko minskog polja, naočigled malog sina, ostala bez noge...Pričala je detalje iz stradanja svoje obitelji....
Post je objavljen 08.03.2013. u 14:31 sati.