Marketing
Ćenifa...
A sad o ćenifi.
Oliti za one nesklone turskim sapunicama (doduše, nekako sam skeptična da i to tamo spominju) - toileti, zahodi, veceji...
Svaki put kad se zaletim do sjedišta našeg preduzeća zgroze me natpisi u toaletu tipa "Pusti vodu", a ima ih i eksplicitnijih. 
Nije mi jasno da u 21 stoljeću, u upravi jedne velike korporacije gdje su svi zaposlenici od srednje na višoj stručnoj spremi, gdje su dame i damice obučene po posljednjoj modi (čak i više - uvijek me začude neke odjevne kombinacije - silly me, stara seoska žena 
) - zar stvarno treba nekome objašnjavati da je potrebno pustiti vodu nakon velike nužde? Da ne spominjem malu. Prestrašno. 
Osobno, čistim za sobom svaki wc u koji uđem jer isto tako volim ući u čisti. Pa si mislim - ako ja za sobom očistim, valjda će i drugi. A - a. 
Tako sam se nekidan razljutila u lokalnom kafiću jer sam otišla na wc, pa poslije par "kava" (subotnje jutro ponekad postane naporno ako ulete poznati 
) ponovno. Kad ono - pola role papira razbacano po podu. Neka mlada frajlica se "opustila". Doma (mami) sigurno ne radi nešto takvo.
I sad sam ja to išla skupljati jer me bilo sram ostaviti takav svinjac. Nema smisla da netko slijedeći pomisli da sam ja to učinila. O ne. 
Anyway, lamentacija o ćenifi bi tako mogla i dalje. Nemam pojma što se dešava u muškim wc-ima, no unas ženski ima svakakvih sranja. Doslovno. 
Ps. Jebiga, u koju bi to sad kategoriju išlo?
I da, sutra slavim Dan žena uz tamburaše u srcu Slavonije. Nema smisla da se (malkice) ne pohvalim. Fala na pažnji. Pozdrav, Rudarka 
Post je objavljen 07.03.2013. u 20:51 sati.