Marketing
suzama l'epim tapete vol.152
"...Zašto tebe da nosim na duši, nema smisla da ratujem s tobom...
dobra moja idi s milim Bogom,
ja ne znam šta ću sam sa samim sobom.....
"
...sinoc sam izasla na kavu sa Charliem...
Charlie je jako zanimljiv gospodin...kasne 40te..nacitan, relativno bogat, proputovao svijeta uzduz i poprijeko...zanimljiv u svakom slucaju za razgovor uz kavu...i nista vishe...
Naravno kako sam na holdu kod Maxa nisam ni isla za necim vise od kave jer sam vezana uz Maxa...
bar si ja to tako zamisljam..mislim da sam "vezana" uz Maxa...
kako stalno sama sa sobom razgovaram i u sebi trazim konstantno gresku zasto sam sama i nemam uvjetno receno "srece" u vezama, mislila sam da je prva greska koju radim ta sto uvijek nekako zavrsim sa muskarcima mladjim od sebe...
Zorg je 7 godina mladji, Bepica je bio 3 godine mladji i stalno sam ga zezala da mi je prestar...
stariji muskarci (uvjetno receno) nisu me uopce zanimali nikada pa sam ovaj puta odlucila dati sansu i starijima...
no nije bas da sam se nesto usrecila, ne?
uglavnom...
Charlie trazi zenu...koja ce mu roditi dijete...mhm..on tek radi gresku jer zavrsava uvijek sa podosta mladjim kokama od sebe samoga (valjda kriza srednjih godina, ne kuzim..) i te iste nisu bas ni za djecu ni za brak..one bi se provodile i koriste blagodati njegova polozaja i novca punim plucima...
malo mi je zao Charlia...
Charlie je iz mog "rodnog" grada..nismo se tamo nikada sreli jer je podosta rano otisao u Zagreb sa roditejima..cesto tamo dolazi jer ima puno rodbine...
iz price se moze zakljuciti da je pametan...poduzetan...prava prilika za svaku sponzorushu! ja to definitivno nisam...niti kanim postati...
bad...a mogla bih rijesiti sve svoje probleme...
no, kako je kava proticala i mi izmjenjivali price o otuznim ljubavnim brodolomima koji su nas zadesili do sada, Max mi je nedostajao sve vishe i vishe...kad sam dosla doma i parkirala auto, poslala sam mu poruku...
je, znam, znam, rekla sam ne navaljivati bla bla bla...
uglavnom, Maxa je pocela hvatati nekakva prehladica i vec je bio u krevetu...
nakon razgovora sam bila happy kao malo dijete jer sam mu cula glas...mhm otuzno...znam..ali bila sam sretna...
po tonu njegova glasa primjetila sam da je malo bolje i da mu nije toliko odbojna pomisao na slusanje moga glasa pa sam ponovila radnju sa porukama i danas...izmedju ostaloga pitala sam ga kako je pa me opet nazvao...
pricali smo neko vrijeme, smijali se mojim dogodovstinama vezano uz neko predavanje na koje sam isla i sve se cinilo kao i prije...
koliko god pokusavala shvatiti situaciju cijelu u kojoj sam sad i sama, nekako mi ne polazi za rukom pa sva svoja pitanja usutkavam hranom....
mislim da sam od subote kad me ostavio nakon Krka doma do danas nabacila dvije kile...
trbuscic mi se zaokruzio i pomalo licim na Botticellieve Venere...ok malo ga pretjerujem, no nastavim li seovim tempom sopati, mogla bih se komotno utopiti u neku od njegovih slika...ono, mimikrija!
tako sam i danas nakon predavanja a neposredno pred razgovor sa njim osjetila potrebu za mesom...mhm..sjetila sam se one konobe u Poljicama i predivne komade mesa kojima me Max tamo hranio...mmmmm...pocele su mi sline curiti..huh..glad je bila neizdrziva iako sam rucala nedugo prije...
razgovarajuci s Maxom dovezla sam se do Zaprudja, onog zdravljaka ili pecenjare ili ni sama ne znam kako bih to nazvala...ali ima mesa...
od svega nekako sam odabrala burek s mesom...bio je socan, masan...
pokupila sam burek i svratila do krasa....
"marcipan prutic jedan i 10 dkg cokoladne rize molim" rekla sam u jednom dahu...
kad sam izasla van sa tom tonom nezdrave hrane zaputila sam se prema autu odmotavajuci burek...
halapljivo sam ga trpala u sebe i smazala sam pola dok nisam sjela u auto...
u autu sam bez imalo srama nastavila u revijalnom tonu...
nakon toga...rizica...a ondak i malo marcipana...
iako pretrpana hranom, opet mi je nesto falilo...
nazvala sam Maxa...
"cuj, zaboravila sam ti reci, znam da ne smijem, ali maaaalllciceeeee mi falis...ok, malcice vise.." rekla sam dok se javio
"ma znam macak ali ja sam ti sad..." progovorio je Max a ja sam ga vrzo prekinula
"gle, nisam ocekivala nikakav odgovor na ovu moju izjavu, samo sam ti htjela to reci...ajde pa pa i pusa"
"pusa malena" rekao je Max i razgovor je zavrsio...
Nedugo nakon toga cula sam se s Ann porukama i odgovorila joj na pitanje sta ima nova... "max je nesto kao bolestan, nije bas nesto, ali znas tako mi je bilo drago cuti ga, ma tuka, sto da ti kazem, ja se uvijek zaljepim za problematicne..."
"a tko pazi na Malu Li? i 'ko pazi jel tuzna, u bedu, ovakva onakva? vristala je Ann kroz poruku
mhm... "Ann pazi" napisala sam i dodala masu smileka...
Ann me uvijek razveseli i nekako trgne sa svojim komentarima...volimo jedna drugu i nase ludosti...cesto se castimo sa "ludjakinjo" popraceno sa smilekima koji placu od smijeha...a stofa za ovo "ludjakinjo" i upadanja u lude situacije stvarno imamo na pretek!
dan je prolazio i palo je vece..Einy i ja smo krenuli u setnju Bundekom...
topli povjetarac milovao mi je lice dok mi je dusu obuzimala tama...
u glavi su mi odzvanjale Annine rijeci "..a tko pazi na Malu Li? tko se pita kako sam JA?"
bila sam sve tuznija i tuznija....trebao mi je zagrljaj...i poljubac pa makar u celo...
dovezli smo se doma, nahranila sam Einya, spremila se i izasla van..sama
htjela sam otici do Arena centra vidjeti rade li trgovine i malo prosetati...
kako sam sjela u auto ceznja za zagrljajem je bivala sve veca i veca..
uzela sam telefon i pomislila "pa vrapca mu, proslo je vec 5 dana..sta je previshe previshe je..pa jedan zagrljaj sam valjda zasluzila! ne mogu vishe ovako.." i okrenula Maxov broj...
jednom...
dvaput...
nista...
odvezla sam se do Arena centra i naravno trgovine nisu radile, no svejedno sam po praznom centru prosetala vukuci noge polako...da ubijem vrijeme i zaustavim tugu...
nisam dugo izdrzala jer je sve vishe i vishe kipilo u meni...
vratila sam se doma i unatoc Einyevom veselju sto me vidi nakon samo pola sata mog izbivanja i obecanju za korizmeno doba..pukla sam kao kokica i pocela jecati...
oprosti mi Boze, ali jednostavno...pustila sam suze ne onako stiljivo kao danima prije kad sam se borila odrzati obecanje nego svojski, zestoko toliko da me Einy gledao u cudu sta mi je...
je, sve ono uvjeravanje sebe same da mi je svejedno sto sam sama i da mi ne treba nitko jer imam Einya i da mi se ne da opet prolaziti ista razocarenja...sve je to palo u pozadinu...
"tko na mene pazi" odzvanjalo mi je u glavi.."tko?"
...
"daj pishi blog da imam sta za ujutro uz kavu citati" uvijek mi govori Jenny, slicno mi je poslao i Toby sinoc "daj pishi da ne moram citati Jutarnji nego da uz kavu ujutro citam blog" nasmijala sam se...
Mislim da cemo Toby i ja morati uskoro usporediti ratne price jer mu se blog cini jako poznatim tokom dijela njegova zivota..
Toby ima rodjendan u subotu, pa eto dok nisam zaboravila (a sve je moguce, hahahahaha) TOBY SRETAN TI RODJENDAN 
...
"...Zašto tebe da nosim na duši, nema smisla da ratujem s tobom...
dobra moja idi s milim Bogom,
ja ne znam šta ću sam sa samim sobom..... 
"
Post je objavljen 07.03.2013. u 22:29 sati.