Posljednjih dana koračam svijetom s pojačanom dozom opreza. O da, hodam toliko često i ustrajno da bi netko mogao pomisliti kako smo pojačana doza opreza i ja u romantičnoj vezi. Hm, nikad ne reci nikad. A za sve su krive - rupe! Rupe koje se posljednjih mjesec-dva iznebuha otvaraju diljem slijepe naše, otvaraju se neplanirano, na čudnovatim mjestima, u pravilu bez prethodne najave, izazivajući šok i nevjericu među stanovništvom.
Priznajem, nisam mnogo mario za te priče sve do jučer kad mi se na jutarnjem bauljanju do radnog mjesta, pridružio kolega Sapunko iz Remonta. Susreli smo se kod autobusnog kolodvora pa užurbanim korakom krenuli preko grada i već do Pjace izrazili svekoliko divljenje Modrićevoj golčini na Starom trafordu. Preko čiovskog mosta, jugo nam je propuvalo glave pa smo se samo kratko osvrnuli na situaciju u Maliju, a teme iz ribarstva, šumarstva i poljoprivrede, spontano su nam se nametnule čim smo zavrnuli okuku prema škveru.
Tko zna do kakvih bi kolosalnih rješenja došli da me u jednom trenutku nije prenuo zvuk sličan podrigivanju. Osvrnuh se oko sebe za tristo šezdeset, a Sapunka nigdje!? Pa kako, sad je bio tu?
Već sam pomislio da je skoknuo u pekaru po kruvasan od marmelade kad odjednom iz neke šahte za EKO Kaštelanski zaljev proviri Sapunkova glava. Gornja dakako.
Šta radiš tu? - javio sam mu se osupnuto, čak s blagom dozom zabezeknutosti.
Uf, ugruvah se ko Zoka s tenka. Pa ebostrinu damustrinumaterinu onome koji je ostavio ovu šahtu otvorenu! Iz ovih stopa idem u upravu vodovoda da se žalim!
Imaš potpuno pravo - rekoh - samo mi se čini da u ovu ranu uru ne rade sa strankama.
Eto čujem kako je prije par dana negdje u Zagori, jedna krava imenom Šarenka propala u zemlju na sličan način kao i Sapunko.
S obzirom da krave svojom konstitucijom nisu prilagođene za alpinističke, a nekmoli speleološke pothvate, u pomoć su priskočili pripadnici GSS-a koji su promptnom akcijom spasili život nespretnom grlu.
Premda su Šarenki preporučili neka šuti ovom događaju, u kravljim kuloarima počele su kolati raznorazne priče, koje su od uha do uha nabujale na entu potenciju, što je logično imalo za posljedicu porast razine aflatoksina u mlijeku. Eto do jučer, nikad nitko nije ni čuo za taj afla..., kakolisevećzove, a već danas sastaju se stručne glavice iz vascijelog regiona ne bi li odgonetnuli tajnu. Neki kažu zbog prehrane, neki zbog ovog i onog, a rješenje je vrlo jednostavno - potrebno je samo malo popričati s kravama. Brižno ih pomaziti po butinama i vimenu. Uvjeriti ih da je incident sa Šarenkom bio izolirani slučaj, gotovo beznačajan i kako je vjerojatnost da se isti takav događaj ponovi, praktički zanemariva. Ih, posla je toliko da bi se bez problema mogli angažirati svi šaptači kravama s ovih prostora.
I tako, dok mljekari muku muče s mužnjom, država nema tih problema. Muze građane svakodnevno bez obzira na razinu tog aflađavla. A da su pravi, mogli bi ponuditi akcije - uz svaki izdani račun, izmjerit ćemo vam kolesterol! Sutradan sedimentaciju. Prekosutra hemoglobin. Tko ima viška hemoglobina, odmah ga globiti. Nema mrdanja bato!
Ti'š meni imat neprijavljeni hemoglobin...
A rupe se i dalje otvaraju. Ako se ovako nastavi, rupofobija će poprimiti razmjere molekularne nepogode.
Neki kažu da treba osluškivati što zemlja želi poručiti. Hm kako ja vidim situaciju, majčica zemlja poručuje da je Hrvatska idealna golf-destinacija. Rupa ko u bajci!
Srećom, sinoć se na malim ekranima pojavio prof. dr.sc. Zdenko Utrobičić, stručnjak svjetskog glasa za rupe u zakonu. Visok, odmjeren i potpuno siguran u svoje riječi, izjavio je da su rupe naše najveće bogatstvo. Štoviše, poručio da čuvamo rupe kao zjenicu oka svoga. Objasnio razliku između rupe i buže. Rupa ima jedan, a buža dva. Kraja. I još je dodao da razloga za paniku nema.
Eto ti ga na! Čim neki stručnjak ispali da razloga za paniku nema, znači da je sve već otišlo uprdec.
Samo čekamo da nam kažu - zadržite dostojanstvo i uputite se prema izlazu. Bez panike molim. Jedino još ostaje nejasno - prema kojem izlazu?
Post je objavljen 07.03.2013. u 08:52 sati.