Na žalost, mjesto rođenja ili življenja jeste i kulturološka odrednica, a kasnije i zanimanje. Nekima rođenjem upadne sjekira u med, neki bi radije sebi stavili štrik oko vrata. Ali, svakako nas to mjesto rođenja obilježi, i na surov način biva i odrednicom, i smjernicom.
Jer, ma koliko da ovaj ludi svijet bio šarena lopta, i ma kako da su demokratska društva (ne)uređena i unatoč činjenici da manje-više svi ustavi nekih slobodnih zemalja svima daju pravo da žive gdje žele, to u praksi nikada nije bila istina, i ta se ljudska prava nikad nisu poštovala. Doduše, ono što ja smatram ljudskim pravima nije i neće biti misijom onih koji se bave istom temom. No, to je neka druga priča.
Geografija nam uglavnom daje prava da stiskamo, gonimo i progonimo, da budemo glavni, nad nekim, ispred nekog. Uvijek je tako bilo.
Ja imam prednost, jer sam rođena u Europi. Ispred sam onih koji su u Africi ili onih koji su gladni. Mi smo samo imali potrese, poplave i ratove. I, nije neka pošast kad zamisliš da ti svjetske velesile zajaše na dovod za kisik, pa počnu lamentirati o pravima, obavezama i slobodama.
Mjesto rođenja je odrednica i smjernica, uteg ili vjetar u leđa. Iako svaki normalan čovjek, bio on obrazovan ili ne, zna da mjesto rođenja nije dovoljno, postoji 'solidna ekipa zaludnih', rekla bi moja Tanja, koja misli baš suprotno. I, baš ta ekipa zaludnih vedri i oblači, a nama sukladno tome ili svanjava ili smrkava.
Ne postoji virus koji je zalutao u neke otužne predjele. Nema rata koji se tek tako dogodio. Nema sukoba koji se sam izrodio. Nema spomenika koji se sami ruše.
Biti obrazovan odavno je pravo onih koji imaju novac u rukama. Biti zdrav isto tako. Sirotinja nikad nikome ne treba. I, bogu je odavno postala teškom.
Ali, neki čudom, a uvijek to tako biva, pacifisti i kozmopoliti turpijaju o tome kako je mir njihova odrednica i jedini ispravan smjer, kao da oni koji su pritisnuti ratom biraju baš to da budu rođeni pod nekim čudnim zastavama.
Tako da, kad se sve uzme i oduzme, mjesto rođenja jeste zanimanje. Znaju to svi oni koji su nadmoćni i koriste to svoje pravo kao bahato nasljedstvo koje nikako da se istroši.
Zašto im, zaludu se pitam, nikad nije palo napamet da umjesto sukoba izgrade hidroelektranu? Zašto im umjesto da obesprave nije palo na pamet da nahrane?
Vrlo jednostavno, zato što ne razumiju. I, neće sve dok se kolo sreće ne okrene. Tek onda će sit gladnom vjerovati.
Post je objavljen 06.03.2013. u 14:03 sati.