Marketing
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – SREDOPOSNA god. C
10. N 4. KORIZMENA – Sredoposna
11. P Kandid, Konstant
12. U Bernard, Maksimilijan, Gregur
13. S Patricija, Kristina
14. Č Matilda, Tiljča
15. P Longin, Veljko
16. S Agapit, Hrvoje
17. N 5. KORIZMENA- Gluha
Čitanja:
1. čitanje: Jš 5, 9a. 10-12
Psalam: 34, 2-3, 4-5, 6-7
2. čitanje: 2 Kor 5, 17-21
Evanđelje: Lk 15, 1-3. 11-32
Naziv sredoposna za današnju nedjelju govori da smo u sredini korizme i korizmenog posta, što god pod time mislili i kako ga osmislili.
Ako pozorno razmotrimo današnja čitanja, odmah će nam biti jasno da nas ona pripremaju na obraćenje, što za večinu vjernika znači korizmenu ispovijed. To je posebno istaknuto u Drugoj Pavlovoj poslanici iz koje smo danas čitali: ''Umjesto Krista zaklinjemo; dajte, pomirite se s Bogom!'' (« Kor 5,20) Vrhunac pomirenja je ''kušanje Božje dobrote'' na koju nas poziva današnji psalam: ''Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!'' To je poziv k euharistiji, kojoj je pralik starozavjetna mana. Prvo čitanje iz knjige o Jozui opisuje oproštaj Izraelaca od mane – ''hrane s neba''. Od sada će jesti plodove ruku svojih. U misi prikazujemo ''plod zemlje i ruku čovječjih '' i ''plod trsa i ruku čovječjih''. Ti plodovi po euharistijskoj molitvi postaju Krist kao što oni koji ga blaguju postaju kristijani – kršćani, pokristovljeni. Biljeg ''stolu riječi Božje'' danas je upečatljiva Isusova prispodoba o sinu razmetnom, odlutalom, izgubljenom… Zapravo, to je priča o krivo shvaćenoj slobodi.
Riječ je o kamenu spoticaja o koji se čovjek najčešće spotiče od onog dana kada je pogledao stablo spoznaje dobra i zla, čiji plodovi su bili neodoljivo zamamni, sve dok ih nije kušao. To stablo nije nestalo, nije uvenulo. Ono će se zeleniti sve dok bude čovjekove djetinje radoznalosti i nezrele potrage za krivo shvaćenom slobodom. Tako nema potrebe truditi se kako bismo opisali nevolje mlađeg sina u koje je upao kad je napustio očev dom, jer takvih je sinova oko nas više nego onih koji su ostali uz oca. Jednako tako, krivo bi bilo jedne prozivati lošima, a druge dobrima, jer kao u prispodobi tako i u našem svagdašnjem životu; ni jedan ni drugi nisu svijesni što to znači biti zajedno s Ocem, jer nisu svijesni bogatstva njegove ljubavi, nego im je važnije nasljedstvo – imetak. Dok se mlađi sin, poučen gorkim iskustvom, raskajan vraća ocu, stariji, ne samo da nije svijestan milosti što je uvijek s ocem, nego kao da je zavidan što nije prošao kroz iskustvo ''slobodnog života'' svoga mlađeg brata. To je trajna napast kojoj su podložni oni ''dobri'', jer nisu do kraja shvatili da zapravo postoji samo jedan pravi put, a sve ostalo vodi u propast.
U ovoj, naizgled, jednostavnoj prispodobi dana je mudrost života za svakog čovjeka i aktualna je danas više nego ikada, jer ići pravim putem, živjeti u skladu s Božjim planom koji nam je namijenio za nas je kategorički imperativ. Odlutali, izgubljeni čovjek nije samo prijetnja sebi nego okolini. Još je veći problem kad takvi pojedinci prerastu u izgubljenu zajednicu koja se onda do te mjere ponaša neodgovorno da svojim ponašanjem i uredbama dovodi u pitanje sam život na ovm planetu.
Ovom prispodobom Isus nam jasno objavljuje novost spoznaje Oca nebeskog koji se toliko razlikuje od slike Boga strogog suca kakvim ga prikazuju ''slijepi vođe'' zadojeni ''farizejskim kvascem''.
Ako je netko upao u nevolje zbog krivog izbora, onda to ne treba tumačiti kao Božju kaznu, već prije pripisati čovjekovoj nezrelosti. Isto tako Bogu nisu potrebni advokati koji će tumačiti njegove postupke, nego iskreni svjedoci radosti koja proizlazi iz milosnog zajedništva s jim, Izvorom života, kojemu nema alternative.
Za kraj papin tekst iz nagovora u Beču 11. IX. 1983., koji tako jezgovito i jasno tumači posljedice krivo shvaćene slobode kao i potrebu obraćenja.
''U dubokoj prispodobi o izgubljenom sinu sadržana je zapravo cijela vječna drama čovječanstva; drama slobode, drama loše iskorištene slobode.
Čovjeku je Stvoritelj darovao dar slobode. U svojoj slobodi on može ovu zemlju urediti i oblikovati, može stvoriti čudesna djela čovječjega duha kojih je puna zemlja i svemir… Sloboda čovjeka osposobljuje da Boga ljubi i slavi, što je najviši čin čovječjega dostojanstva.
No sloboda ima svoju cijenu… Sloboda nije samovolja. Čovjek ne smije činiti sve što zna i može ili mu se dopada. Nema slobode bez ograničenja. Čovjek je odgovoran za sebe, za bižnjega i cijeli svijet. On je i pred Bogom odgovoran. Društvo koje podcjenjuje odgovrnost, zakon i duševnost, dovodi temelje čovječjeg života u nesigurnost. Čovjek bez odgovornosti bacit će se u naslade života i kao izgubljeni sin dospjeti u bezizglednost, izgubivši i domovinu i slobodu. U svojem će bezobzirnom egoizmu i bližnjega zloupotrijebiti ili će si nezasitno prisvojiti sva materijalna dobra. Kada se ne priznaje obaveznost najviših vrijednosti, ruši se brak i obitelj, malo se cijeni život drugoga čovjeka, osobito nerođenoga. Umjesto klanjanja Bogu nastat će klanjanje novcu, prestižu, moći.
Nije li cijela povijest čovječanstva povijest zloupotrebe slobode? Ne stupaju li i danas mnogi putem izgubljenoga sina? Stoje pred slomljenim životom, pred izdanom ljubavlju, u nevolji koju su sami skrivili. Pitaju se: kamo sam dospio i ima li izlaza? (…)
No Isusova prispodoba ne dopušta da stanemo pred žalosnom situacijom. Riječi: ''Ustat ću i poći k ocu svojemu'' potvrđuju nutarnji povratak. To je polazna točka čovjekova obraćenja. Tome odgovara dolazna točka na Božjoj strani. Otac čeka… na povratak svojega sina… Izlazi na ulice… Želi se s njim sastati. Ta je ljubav odvijeka skrivena u Očevu srcu, a čovječanstvu je otkrivena u Isusu Kristu. Njegov križ i uskrsnuće predstavljaju vrhunac toga očitovanja. Polazna točka u povijesti svakoga obraćenja čovjeka i čovječanstva stalno je prisutna u znaku križa. Jer u križu se ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga jedanput zauvijek spustila dolje te ostaje neiscrpljiva. Vratiti se i obratiti znači susresti se s ovom ljubavlju.'' Amen.
Molitva vjernika
Bože, pozivaš nas na put s Kristom kroz poniženja do proslave, stoga te usrdno molimo za svjetlo vjere, okrepu nade i žar ljubavi.
1. Gospodine, za sve ljude; da se odazovu Božjem pozivu na ljubav, opraštanje i dobrotu. – Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike; da svoju snagu crpe iz Kristova križa. – Molimo te.
3. Da svojom vjerom svjedočimo tvoju milosrdnu ljubav i bezgraničnu dobrotu. – Molimo te.
4. Za nas ovdje nazočne, da budemo spremni pomoći svima kojima je pomoć potrebna. – Molimo te.
5. Gospodine nauči nas prihvaćati sve ljude, bez obzira na razlike. – Molimo te.
6. Ukloni od nas pogubu nesloge, zavisti, mržnje. – Molimo te.
7. Naše pokojne primi na gozbu vječne slave. – Molimo te.
Gospodine, Oče rasipnih i zalutalih, primi naše molitve i pokaži nam svoje milosrđe, oživi nas nježnošću i privedi k stolu nebeskog kraljevstva. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Post je objavljen 06.03.2013. u 08:07 sati.