Sve učestalija loša iskustva dragih mi blogo-prika i prija ponukala su me na zabrinutost.
Na izlaganje svojeg stvaralaštva ili intime na mrežama inače sam gledao kao na svojevrsni ugovor sa đavlom;
liberalnost medija kojoj smo toliko stremili, uzima danak podjednako bezosjećajno kao što su to nekada činili cenzori diktatura. Internet sam doživljavao kao virtualni tepih pod kojim se krije svo smeće planete kojeg je sobarica na brzinu sakrila pred pregled sobe. Naše sobe u hodnicima mrežnih sfera su poput onih japanskih poslovnih hostela gdje za 5 eura možete prespavati ukoliko vam ne smeta spavanje u položaju ličinke. Naše sobe na blog hr-u su, ma koliko tijesne i izložene bile-ipak naše sobe-na njihovim vratima piše naše ime. Naše blog sobe su naši intimni molitvenici, naši tepisi leteći, naše sobe su naši snovi.
Ako su naši profili sobice, onda Blog hr jest jedna srednje velika favella. Tako bih ja to nazvao. Zašto favella?
Zato što vam jedino u favellu može banuti netko i maznuti vam sobu. Naša homeless Dinaja zna nešto o tome...
sad se pitam koliko bijede i očaja mora stanovati u duši nekoga tko ide probijat nečiju šifru da bi napakostio? Uništiti nekome godine rada iz obijesti?
Postoji li naziv za takve ljude? Hmm da, na Balkanu smo-sigurno postoji taj izraz.
Postoji li mjerna jedinica za glupost onoga koji na post o pokojnom Ediju na dan sprovoda spamuje svoje nebuloze?
Postoji li psovka koju treba prešutiti onome koji se kurči sa cookičinim receptima i fotkama?
Apeliram stoga, ukoliko ti koji čitaš jesi slučajno jedno od troje debila ili možda nisi, ali inače jesi...da skužiš da nije loše bit debil...neko svakako mora biti i debil...znam kako ti je vjeruj mi...i ja sam bio debil brdo puta...o kako poznam taj osječaj?! Ali daj da evoluiramo tu debilanu pa da neki buduči moroni budu samo to-moroni.
Post je objavljen 05.03.2013. u 12:25 sati.