Čujemo često kako su vegetarijanci nezreli. Ignoriraju prirodni poredak stvari, ne znaju da je čovjek stvoren da jede meso, da su životinje tu da služe ljudima i da ni ljudima nije bajno pa zašto bi se brinuli za te neke 'zvijeri'. Vegetarijanstvo jest borba s vjetrenjačama, odnosno borba s ljudima koji ne samo da su protiv njega već otvoreno pokazuju svoju agresivnost prema njemu (mada me ona uvijek nanovo fascinira i uvijek si postavljam pitanje: 'Pa zašto, pobogu?'). Vegetarijanstvo jest na neki način 'robinhoodovski' čin, ono, boriš se, misliš, nadaš se da će svijet biti bolji. A kad ono, uopće nije. Svijet općenito, mada je moj svijet bolji otkad ne jedem meso. A valjda je i to nešto. Jer kao što je, prema legendi, Robin Hood bio borac za socijalnu pravdu, oduzimao bogatima i davao siromašnima, tako je vegetarijanac borac za prava životinja, nada se da će netko barem jednom zbog njegovih riječi pojesti barem malo manje mesa ili ga preskočiti barem za jedan obrok. Ali isto tako kao što je Robin Hood zapeo stoljećima iza nas i danas je tek simbol dok nema socijalne pravde i bogati i dalje pljačkaju siromašne, tako je i vegetarijanac zapeo u nekim svojim nadanjima, borbama i vizijama. Ali, ako je nezrelo otići u trgovinu i kupiti brokulu umjesto plitice s mesom i tako izabrati da mi je nečija bol važnija od trbuha, onda OK, itekako sam nezrela. Ponosno nezrela.
Post je objavljen 05.03.2013. u 12:21 sati.