Postavljeno mi je par pitanja u nedjelju (nakon što je čula na TVu da je papa napravio prekretnicu kad se ispričao Galileu).
Zašto se papa ispričao Galileu? Jer su oni pogriješili, a ne on.
A šta je on rekao kad su mu se ispričali? Ništa, već je davno umro.
Zašto su mu se ispričali kasno? Jer nisu znali istinu dok je bio živ.
A kako sada znaju istinu? jer su znanstvenici dokazali da je bio u pravu.
A zašto su znanstvenici išli dokazivati da je Galileo u pravu? "??"#$"#$%???______khm akhm,,,,..... pa da se zna što je točno a što nije.
Bog je stvorio svijet. Ne, to je samo jedno mišljenje, odnosno vjera.
Ali ja znam da je Bog stvorio svijet, i Isus. Ne, ti to ne znaš, ti to vjeruješ.
Ne ja zna. Ne, ne znaš nego vjeruješ. ne možeš tako isključivati sve druge opcije. Ti vjeruješ u Isusa i Boga, ti ne znaš da li oni postoje ili ne. Galileo je svoje dokazao i to je znanje, a ne vjera. I Galileo je vjerovao u Boga.
Kako to? Mi ne vjerujemo da se vrtimo oko Sunca, mi znamo da se vrtimo oko Sunca.
Postoji samo jedan Bog. To opet ti vjeruješ, ne znaš.
Ali postoji samo jedan Bog. Možda, ali to ne znači da je tvoj Bog onaj koji postoji.
Isus postoji. Možda, to je naša vjera. Ali ne znači da je i točno.
Kako je Galileo otkrio da se vrtimo oko Sunca a drugi nisu? jer je bio znanstvenik i puno je učio.
A što je sve otkrio? Hočeš da sutra u knjižnici pronađem knjigu o Galileu pa da pogledamo?
MOŽE SUPER!!!!
I tako sam danas otišla u knjižnicu i pronašla knjigu Galileo za mlade, autor RICHARD PANCHYK. Već me na prvih par stranica oduševila jer naglašava da je Galileo bio vjernik, ali da ga vjera nije sputavala u širenju znanja i stjecanju spoznaja.
Moja religija, kršćanska religija kaže mi da Biblija nije dokument koji se shvaća doslovno. Katolička Crkva nije (niti to danas radi) tvrdila kako Bibliju treba tumačiti doslovno. Zapravo, ideja doslovnog tumačenja Biblije je dosta moderna – nastala je u SAD-u u 19. stoljeću i radi se o isključivo fundamentalističkoj protestantskoj ideji.
Međutim, što je točno kršćanska religija sumnjam da mogu skupiti neku večinu oko sebe koja to zna i tako se postavlja.
Da naglasim, moje uvjerenje u moju vjeru kaže mi da kršćanstvo:
- Nije krštenje djeteta do 6 mjeseca ili godine dana sa prilogom janjetine, pršuta, fotografa i prikladne odjeće.
- Nije kršćansko vjenčanje kad se dvije osobe vjenčaju u crkvi, a da prije i poslije nikad nisu i ne kroče u crkvu (čak ni za Uskrs i polnoćku)
- Nije pričest ili krizma,a da slijedeću nedjelju se od pričešćenih i krizmanih pojavi dvoje ili nijedan.
- i definitivno nije kršćanstvo izjava u razgovoru: Oni: Moraš krsititi svoju kćer jer što će drugi reći? Kako će ići na pričest i krizmu bez da je krštena? Ja: Krštenje je između nje i Boga, mora sama odlučiti želi li prihvatit to ili ne. Oni: To nije točno. Ti si roditelj i ti odlučuješ. Ja: Ali što je sa životom poslije smrti i ako ona ne želi imati zabrane zbog zapovijedi i grijeha. neću je krstiti radi mišljenja drugih. Oni: Kakav život poslije smrti? Toga nema, ne možeš doslovno shvaćati Bibliju. (ovdje se unaprijed ispričavam ako sam ovo već napisala, ali ova me izjava tako šokirala i urezala mi se u pamćenje da je uvijek zavrtim u glavi kad posumnjam u svoju vjeru).
Da skratimo: vjera je potrebna kao nešto čime se predočavaš prema drugima. I ta vjera ima to to i to.
To nije moja vjera. Moja vjera je između mene i mog Boga. I tu nema nitko, čak ni svećenik šta se uplitati.
Kako je svemir nastao? Pomoću teleskopa možemo vidjeti zvijezdu koja je nastala prije milijardu milijona godina, tj. svijetlo koje vidimo je staro toliko godina. Gledajući dalje vidimo prošlost. To je budućnost. Gledati dalje.
Vjera upravlja mojim srcem i djelima, znanost upravlja mojim znanjem i prosudbom.
Post je objavljen 04.03.2013. u 11:13 sati.