ima taj jedan časopis, fantom slobode,
koji kupljen je jedne godine na interliberu
prije dosta godina
i dosta tih godina on stoji u ormaru, praktički neotvoren
uopće neprelistan
ne sjećam se čak ni zašto je kupljen
i evo maloprije je otvoren
a u njemu je npr. ovo:
Jan Cvitkovič: Gladna životinja
glavom okrenut prema zemlji
klizim po vršcima svježe odrezane trave
dvadeset vilin-konjica podupire moje umorne prste
skrivam se
s druge strane zida ljudi izmjenjuju rečenice riječi
volio bih im se pridružiti ali mi ne ide
volim biti takav kakav sam
samo gladna vrebajuća životinja
često se osjećam kao da u ovom svom mikrosvijetu nalazim cijeli svemir
ne, zapravo mi se ne čini, ja ga nalazim
počevši od srednjoškolskih dana kada sam odlučila više ne izlaziti
samo sam gledala u taj svemir i divila se
tražeći sebe u njemu i nalazeći razne ljepote.
i dok su se drugi zabavljali i bilo im je žao mene koja kao ne
meni je bilo najljepše na svijetu
i silno sam željela nekima od njih i pokazati to
nije ih zanimalo
no, pa je li to baš istina?, jer zapravo nikad nisam ni znala kako to pokazati, kako reći,
kako objasniti kamo ja to idem vikendima
što je to što se događa
a istovremeno bivajući emotivno zatvorena poput kornjače
kako prenijeti emociju a ne predati ju?
kako nekoga uvesti u osjećanje bez razotkrivanja osjetljivosti
bez znanja da ih se dijeli s ljubavlju umjesto strahom
i tako sam ih zadržala za sebe
tada sam mislila da sam strašno bogata i pametna
sama sebi bivajući dovoljna
imajući to
te vikende za sebe i za svoje plemenite tuge
tu neprocjenjivu bol i veličanstvenu patnju koja me uvlačila u mene i
tjerala me gurala me silovala pitanjima
tko sam
što sam
zašto sam
otkad
dokad
gdje uopće sam
koja me tjerala da pišem, da se pišući oslobađam, rasplićem,
samoj sebi
mislila sam da sam slobodna
i godinama kasnije mislila sam to
njegujući brižljivo to svoje pravo na slobodu
u ime slobode slamajući srca
u ime slobode prekidajući lijepe, tek započete priče
sve, sve to u ime slobode
u ime slobode zatvarajući se od drugih
uvijek tražeći dalje
i sada, ja to još uvijek mislim, ova smiješna mala glava,
tražeći dalje
bježeći
a zapravo, ova luda mala ana
samo gladna vrebajuća životinjica
bježeći u ime slobode bježi od slobode!
i to je taj fantom
u ime kojega, poput hrčka na kolutu (a hrčaka se nagledalo
preko 12 komada
to je preko 12 komada hrčaka koji trče za prividom!),
vrtim sebe u tom besmislenom krugu,
("a jaaadna...")
tražeći slobodu u robovanju idealima