Jutro je i budim se...
Ukljucujem se na Badoo..
Da malo skrenem misli..
More poruka....
Nisam sve ni citala, a kamo li odgovorila...
Kako sam znala uvijek zezati Maxa zbog njegove beskrajne dostupnosti na Badoou a on mi zdusno vracao za istu, pricala bih mu s kim se dopisujem a i njemu poslala tu i tamo porukicu zezancije radi..
Tako sam i jucer dok smo sjedili za stolom na Krckoj rivi i pili kavu s njegovom ekipom...
Sad sam se ukljucila, vidjela njega online i odjurila na nase poruke..
Zadnje su bile one moje rijeci od jucer..
Nakon par trenutaka zeleno svjetlo uz njegovo ime se ugasilo...
Ok,mozda je krepala baterija..mozda se program sam iskljucio..mozda..su u sumi?
Bilo kako bilo, preplavio me onaj dobro poznati osjecaj samoce a kroz glavu sam cula Dean Martina kako fucka..
"...Sun is sinking in the west
The cattle go down to the stream
The redwing settles in the nest
It's time for a cowboy to dream
Purple light in the canyon
that is where I long to be
With my three good companions
just my rifle pony and me
Gonna hang my sombrero
on the limb of a tree
Coming home sweet my darling
just my rifle pony and me
Whippoorwill in the willow
sings a sweet melody
Riding to Amarillo
just my rifle pony and me
No more cows to be ropin'
No more strays will I see
'round the bend shell be waitin
For my rifle pony and me
For my rifle my pony and me..."
Moj pony ceka strpljivo pred vratima spavace sobe..vrijeme je za izaci u setnju...
Ego je jako zajebana stvar, no to je dio nas i mi sami smo puunoo jaci od njega....
I da zivot je skup pokusaja, poraza..ali i pobjeda..
mhm pa korizma je jos u djiru, nema depre! Bar jos neko vrijeme ;-)
Post je objavljen 03.03.2013. u 08:57 sati.