Marketing
O tempora o... Pi. Varšava, daleka i sve novija.
Ne idem često u kino, a danas sam se uvjerio da bih morao još i rjeđe. Pogledao sam "Život Pi", a slučajno je ispalo tako da sam ga gledao u Evropi, u Poljskom dubbingu. Film je napravio Ang Li, najuspješniji Tajvanski režiser, ali očito je postao više Holivudski nego Tajvanski tip-osim srcedrapateljnih scenica, ništa Tajvanskog nisam primijetio.
Knjigu nisam čitao jer mi ju je previše ljudi preporučivalo, a film je prava globalna papazjanija, priča ide o Indijcu koji...ma, ne da mi se ni opisivati, sve mi se čini da nas globalnost opasno drži među zubima. Na sreću pa bar nije bilo motivirano agresijom-to je drugi element koji Ang Li zahvaljuje svojoj Kineskoj kulturi, po tome se Kinezi stvarno razlikuju od nas: za zabavu im obično ne treba agresija. Makar, vidi prethodni post...a i u ovom filmu ima nimalo pritajene agresije...očito drugačija percepcija, u koju mi se baš i ne da ulaziti.
Pošto sam u jednom od "svojih" gradova, Varšavi, koji je u bližoj povijesti i te kako bio žrtva agresije, svaka šetnja gradom me podsjeti na poneku epizodu, označili su konture Ghetta pa je, uz mjesta gdje su ginuli Poljaci, podsjećanje na krvavu prošlost prisutno na svakom koraku. Ovo je Umschlagplatz, s kojeg su Varšavske Židove odvozili drito u ...peći.
Negdje usred Ghetta danas postaje Židovski muzej. Fascinira me kako su muzeji židovskim progonima uvijek ružne građevine. Ni ova, tek u nastajanju, nije izuzetak.
Plan sakrivanja Ruske "Palače" u centru grada (na mjestu nekadašnjeg Židovskog dijela grada s malim uličicama) u šumu visokih građevina se polako ostvaruje-prilikom svakog dolaska vidim neku novu, još višu zgradu. Ne nužno i ljepšu, ali kad bolje razmislim, sve je ljepše od socrealističkog građevinskog sranja na sivo.
Ovo je najnoviji dodatak:
Kad sam stigao, bio je snijeg u gradu:
ali sam ipak imao sreće i uhvatio i sunčani dan u zimskoj Varšavi-odmah sam prošetao obližnjom šumicom na sjeveru grada. Čak bez urlikanja, lijepo.
Zanimljivo je da sam po prvi puta koristio ovog avio-prijevoznika:
i sasvim sam zadovoljan, cijena iz Budimpešte prava sitnica, 50-ak Eura. Malo nervira online proces plaćanja, koji je složen po IKEA modelu, da moraš proći kroz cijeli "dućan" da kupiš jednu stvar, ali to je cijena jeftinoće.
Još koji dan ovdje i idem natrag na Mars. Pošto je ovdje zima, a tamo će
biti toplo, veselim se. Idem natrag par kila teži-pojeo sam sireva, jogurta i sličnog za rezervu, a i natrag na Tajvan nosim par "sitnica" tipa polenta, hren, ajvar... tipični pečalbar.
Post je objavljen 02.03.2013. u 23:23 sati.