Marketing
Hungry for that flesh of mine...
Užarena bol parala mi je utrobu, a grlo mi je bilo suho kao pustinja. Bila sam žedna krvi - ljudske krvi. Njegove krvi. Jedan trenutak nepažnje, jedna mala smetnja bila je dovoljna da mi koncentracija popusti. Moji zubi zarili su se u glatko meso njegova vrata takvom brzinom da nije stigao ni glasa ispustiti. Nakon nekoliko sekundi njegovo tijelo, prazno i beživotno, palo je na tlo. Bol, koja mi je razdirala unutrašnjost, je prestala. Posljednji sam put pogledala lice čovjeka kojeg sam nekada voljela. I ono najčudnije: za razliku od ostalih mojih žrtava, njega mi nije bilo ni najmanje žao.
_______________________________________________________________________________________________________
Ovo je zapravo napisano prije neka dva tjedna, ali je papir na koji sam to napisala završio zagubljen i tek sam ga maloprije pronašla :P
S ovim nazovi-ulomkom je bila slična situacija kao i s prošlim - krivac je jedna pjesma i isto sam doživjela svojevrsni deža vu (ne da mi se tražit kako se točno piše 
)
A evo koja pjesma me inspirirala za ovaj tekstić:
Post je objavljen 02.03.2013. u 18:33 sati.