To što imam dva doma (a ne zovem ih tako)
I još jedan u prošlosti
I to što nigdje nisam doma
Jer sam svugdje doma
I to što je moja kuća violina i gitara I u prošlosti klavir,
A što mi tijelo uvijek iznova protrese dubstep
To što slušam acoustic,
A zamišljam radio version iz vremena njegova nastanka
I to što je meni pjesma bez riječi
Isto što i riječ bez glazbe – Nepotpuna
To valjda tjera svaku moju ispisanu da si izdahne i stih i melodiju
Koje se onda kao po pravilu nit' rimuju nit' slažu
...
To me čini neopjevanom.
Ne znam koji dio nedostaje do tog koraka...
Pa me, eto, čini takvom – melodičnom –
Kojoj noga u taktu (ponekad i zadanom)
Pleše uz ono što je čula,
A često nitko osim nje nije.
...
Sve to...
To je ono zašto sam kakva jesam.
Na papiru. U sebi. I iznad svega- što uopće jesam.
...
Nijemci imaju taj naziv Hexenschuss Hexe znači vještica, a Schuss ...to je hitac, pucanj, metak
A kad kažem Schuss, ne vidim hitac nego opaljeni metak
Ali, nisam metak. Meci su brzi, a meni brzina nikad nije bila...ime.
Ali ta moja leđa
Od krivog spavanja ili možda ipak od novog atributa
Ona danas igraju po svom, plešući u kolo i zazivajući što ne treba...
To me, valjda, čini pogođenom vješticom.
Pogođenom boli u leđima. A vješticom po osjetilima.
i ovo sad moram nadodati. jer je bilo suđeno - suđeno - da pročitam jednu tessu suznog imena pa sam joj napisala
o frakturama sam si pisala. a nikad je nisu pronašli.
nikad. ni kad sam u bolnici bila natučena i plava od onih limenih...što ih nazivaju ljubimcima...
o frakturama sam mislila dok sam ležala hladna i bolna.
a kad sam pala. pala sam na bok. jer meni je tu mjesto. kao fetus. ja sam "s boka". uvijek sam tako bila. tako spavam, tako se tješim i tako se budim. s boka.
a on su mi rekli, snimit ćemo, još jednom.
i previše sam snimki snimala dva put
možda jer su mislili da ne zračim i da trebam zračiti
a možda zbog onog što su mi govorili dok su mi objašnjavali da moram sve ponoviti. na mojim se slikama nekim čudom javilo nešto što nisu znali objasniti.
kemijska. tako je izgledalo. meni. ne znam.
ili sam čipirana.
pa su me...učinili takvom...drugačijom...učinili su da zračim. a moje meni suđene i nečipirane kemijske na snimci nije bilo.
rekli su "ovo je prava snimka"...to je moja kost. i ne fali joj ništa.
a meni je falila kemijska. jer meni treba moja riječ. i meni je falio prijelom...jer me kost boljela. zbilja. i ne samo ta. i dobro bi mi došao...taj gips...dobro bi mi došao, ali nisam ga dobila.
a kemijska...nje sam se uhvatila kad sam ustala. i tako sam počela...jednom...pisati na ovom jeziku sa svim svojim pravopisnim, gramatičkim i misaonim greškama kojima je oduvijek mjesto na mojim snimkama.
a dodati moram...jer sam križoboljna tek otkad se to dogodilo.
i ovo je sad - ponavljam - naprosto bilo suđeno
da se nadopiše na taj moj trideseti (post)