Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 33. – Vail, Colorado, SAD (26.02.2013.)

Ne znam da li me satralo jučerašnjih 61.8 odskijanih kilometara ili se sve odjednom nakupilo: otišao sam spavati u 19:30 i probudio se jutros u 06:30. Ne sjećam se kada sam zadnji put spavao jedanaest sati!
Opet uskačem u auto, no danas prolazim pokraj Beaver Creeka i nastavljam još petnaestak minuta do Vaila. Za razliku od Beaver Creeka gdje su parkinzi lijepo označeni, u Vailu su lijepo označeni samo oni za plaćanje, a putokazi prema besplatnom 'Donovan lotu' su nepostojeći. Meni ni ne pada na pamet platiti 25 dolara za parking, pogotovo jer danas dolazim sam pa nemam s kime podijeliti tu cifru. A 25 dolara je previše za parking, pa radilo se i o Vailu. Vrtim se okolo naokolo nekih trideset minuta dok naposljetku ne pronalazim 'Donovana' skrivenog u nekakvoj rupi.
Skibusu treba jedno 15-20 minuta do skijališta. Još kod gondole primjećuje se razlika od onog Vaila u petak i Vaila danas - ljudi je malo i nema gužvi. Za razliku od prošlog petka kada se na žicu čekalo i do deset minuta, danas se odmah ulazi. Možda to ima veze s vremenom jer danas je oblačno, iako vidljivost nije loša.
U petak sam prošao veći dio 'Front Sidea'. Danas se najprije odlučujem prebaciti na brdo iza brda iza brda. Iliti 'Blue Sky Basin'. Da bi se došlo do vrha BSBa, potrebno je iz Vaila uzeti jednu žicu, potom se malo spustiti do druge pa tom drugom opet gore. S vrha 'Front Sidea' spustiti se odozada crnjakom ili rijetkim plavcem do dna 'The Back Bowlsa' i potom se drugom žicom ponovno dignuti gore na vrh 'Blue Sky Basina'. Putovanje traje jedno sat vremena.
Na Blue Sky Basinu uglavnom su crne te par plavih staza, od kojih se rijetko koja pegla. No, nije važno. Ovo je dio skijališta s najviše padalina pa one vrlo brzo zatvore sve rupe i planina se vrlo brzo sama ratrakira. Suhog powdera je ovdje u izobilju, a ljudi je toliko malo (većini se ne da potegnuti skroz do ovdje) da je mnogo netaknutog powdera i na puno mjesta ti s koljenima u powderu radiš prve tragove u snijegu. Gornja polovica BSBa ima prorijeđenu šumu tako da se može bez straha slalomirati oko drveća. Na trenutke mi dođe da namjerno padnem i da se uvaljam u taj pršić.
Povratak prema Vailu vodi me ponovno preko 'The Back Bowlsa'. Tu radim nekoliko rundi. No, staze su uglavnom crne i nespeglane, a i svježeg snijega je nedovoljno da bi "sredio" sve hupsere. Također je na ovom dijelu skijališta i vidljivost loša. Difuzno svijetlo otežava pravovremeno uočavanje neravnina pa skije skaču kao da jašem bikčinu na američkom rodeu, a noge ubrzano postaju za kurac.
Ostatak poslijepodneva skijam na prednjoj strani planine. Malo po odlično ratrakiranim stazama, a puno više po powderu u šumi. Jebote, ovoliko u cijelom svom skijaškom životu nisam napudrao skije kao ovih posljednjih dana u Coloradu!
Kako bi rekli Ameri: "I'm havin' a time of my life!"!