Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 32. – Beaver Creek, Colorado, SAD (25.02.2013.)

Osvanuo je prekrasan sunčan dan kakav samo možeš poželjeti u snovima. Kroz posljednja dva dana snijega je napadalo dovoljno tako da ni tu ne bi trebalo biti problema. Čini se da se sve posložilo. Autom odlazim do pola sata udaljenog Beaver Creeka. Da, to je onaj čuveni Beaver Creek u kojem najbolji svjetski skijaši krajem studenog ili početkom prosinca tradicionalno skijaju spust, superveleslalom i veleslalom. I ovdje se skoro svugdje plaća parking, ali postoji i jedan jedini besplatni - 'Bear Lot'. Udaljen je nekoliko kilometara od prvih žica, ali postoji besplatni skibus koji te prebaci do žica za desetak minuta. Bolje tako nego plaćati dvadesetak dolara na dan za bliži parking.
Zajedno s Keystoneom, Breckenridgeom, Arapahoe Basinom, Vailom te tri skijališta na Lake Tahoe (Heavenly, Northstar, Kirkwood), Beaver Creek spada pod upravu Vail Resortsa tako da mi i ovdje vrijedi sezonski skipass. U usporedbi s Vailom, Beaver Creek izgleda minijaturno. No, još uvijek je itekako velik. Tri su naselja u dolini na 2469 metara nadmorske visine: Beaver Creek Village, Bachelor Gulch Village i Arrowhead Village. Iznad ova tri naselja uzdiže se nekoliko brda (Beaver Creek Mountain, Grouse Mountain, Larkspur, Bachelor Gulch Mountain i Arrowhead Mountain) ispresijecana s 25 žica, od pokretnih tepiha do dvije nove, ali vrlo čudne gondole. Svaka od njih je dugačka svega dvjestotinjak metara! Prva vodi od jednog od parkinga do žice. Druga iznad Beaver Creek Villagea vodi samo na poligon za učenje na zelenoj stazi. Ostale žice su moderne, ali ne najnovije proizvodnje, i uz iznimku dvije bolesno spore sedežnice, uglavnom su umjereno brze. Ponekad mi ovdje u Americi fali neka brža žica kao što ih ima u Europi, ali ne možeš imati sve. Najviša točka skijališta je na 3488 metara nadmorske visine.
Što se tiče staza, ukupno je 734 hektara skijaške površine, 149 staza, od kojih je najduža zeleno-crno-plava Centennial koja se s vrha Beaver Creek Mountaina spušta do sela, a dugačka je 4.4 kilometara. Gledano po težini, rekao bih da Beaver Creek spada u rang umjereno teških skijališta s naginjanjem prema težem, iako će i početnici naći nešto za sebe. Na zelene staze otpada oko 20% staza, dok su ostale ravnomjerno raspoređene između plavih i crnih.
Iz skibusa izlazim u Bachelor Gulchu i odlučujem najprije napraviti nekoliko rundi po tom brdu i po susjednom Arrowheadu. Ovdje su uglavnom zelene i plave staze i kao takve savršene su za zagrijavanje. Nažalost, već na prvoj sedežnici trenutak nepažnje i jedna od rukavica, koju sam skinuo kako bih uključio gps program na iphoneu, pala je sa žice u nepovrat. Teren je dosta nepristupačan pa bilo kakvo probijanje do rukavice ne dolazi u obzir. Kako ne mogu skijati bez rukavice, ne preostaje mi ništa drugo nego na vrhu sedežnice u dućanu skijaške opreme u sklopu hotela Ritz Carlton kupiti nove rukavice. Of kors, cijena je ritzcarltonska. Uzimam najjeftinije rukavice za 70 dolara. Nisu nimalo loše. Ali nikada nisam platio za rukavice toliko para.
Na Bachelor Gulchu i Arrowheadu ljudi je jako malo jer se većina zadržava na središnjem dijelu skijališta iznad Beaver Creek Villagea. Upravo to odsustvo ljudi je savršeno za pustiti skiju na plavim stazama i uživati u karvanju i brzini. Još više jer su staze savršeno speglane. Ovako dobro pripremljene staze rijetko se viđaju. I Cheryl i još nekoliko ljudi mi je reklo posljednjih dana da im je Beaver Creek omiljeno skijalište. I kada vidiš ove staze, odmah ti je jasno zašto. Za razliku od većine ostalih skijališta u Coloradu, Beaver Creek daje prednost speglanim stazama. Što ne znači da još uvijek nema dovoljno terena za off piste. Ali vidljivo je izdaleka da se u Beaver Creek radi na drugačiji i ozbiljniji način.
Nakon par rundi na Arrowheadu i Bachelor Gulchu prebacujem se na središnji dio skijališta iznad Beaver Creek Villagea. Tu je puno više ljudi pa valja biti oprezan. Donji dio skijališta su uglavnom zelene i plave staze, dok gornji dio pripada plavcima i crnjacima. I ovdje je sve savršeno speglano, s izuzetkom par crnih staza koje se ostavljaju za mogulsko skijanje. Na ovom dijelu skijališta je i fun park, manji nego na nekim drugim skijalištima u Coloradu, ali još uvijek vrlo zanimljiv.
Osoblje koje radi u Beaver Creeku je izuzetno ljubazno. Ma u svim američkim skijalištima dosad u kojima sam bio osoblje je ljubazno. Ali ovdje je ono ekstraljubazno. Na svakom ulazu u sedežnicu svaki put te dočeka pozdrav i nešto tipa 'How are you doing? Enjoy your day!". I uvijek s osmijehom na licima. Ufff, svaki put kada ulazim na sedežnicu sjetim se kako to bezlično izgleda na našim skijalištima u Europi.
Osim jako ljubaznog osoblja, odličnog suhog snijega, savršeno speglanih staza, konfiguracijski jako dobrih staza i pristojnih žica, Beaver Creek ima još dvije sitnice koje puno znače. Svaki dan u 09:30 ujutro na vrhu Centennial Express sedežnice osoblje Beaver Creeka besplatno skijašima dijeli toplu čokoladu sa šlagom. A u 15:00 sati na dnu skijališta u Beaver Creek Villageu također besplatno se dijele friško ispečeni keksi.
Ne mogu, a da ne kažem da je Beaver Creek vrlo vjerovatno najbolje skijalište na kojem sam skijao u životu.
Vjerovatno se pitate, a ima li što loše? Ma postoje dvije sitnice. Prva su cijene u ovdašnjim restoranima gdje ponovno ne možeš proći za neki mizeran ručak ispod 20-25 dolara. Drugo su ti isti restorani na stazi u koje uglavnom možeš ući tek po principu rezervacije. U većinu ne možeš samo tako ušetati. Ipak, postoji par onih koji ne zahtjevaju rezervaciju.
Cijeli dan do četiri popodne uživam na stazama Beaver Creeka. Ovako se nisam osjećao ni toliko odskijao ni u Cortini, Alta Badiji ili Madonni di Campiglio. Pred kraj skijaškog dana odlazim ponovno do vrha Beaver Creek Mountaina. Odlučujem okusiti se na čuvenoj stazi 'Birds of Prey'. Ova dvostruko crna staza je ona na kojoj se vozi muški spust svjetskog skupa i na kojoj će se 2015. godine voziti također muški spust Svjetskog prvenstva u alpskom skijanju. Vail i Beaver Creek već su 1989. i 1999. godine organizirali Svjetsko prvenstvo. Nakon Schladminga ove godine, sljedeće Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju ponovno se vraća u Vail i Beaver Creek.
'Birds of Prey' ili 'Ptice grabljivice' zgrabila je moje srce. Staza je jedna od najstrmijih koje sam vidio u životu. A iako na početku staze stoji upozorenje kako su uvjeti na stazi namijenjeni natjecanjima, staza je potpuno razrovana. Hupseri su ogromni, a između njih i dosta leda. Očito je da ju ratrak ne obrađuje. Toliko o 'natjecateljskim uvjetima na stazi'! Nekako s noge na nogu, onako neobično penzionerski, spuštam se niz 'Birds of Prey' i izbjegavam polako sve klopke hupsera i leda. Jedno petnaestak minuta treba mi da dođem do dna. Ali uspio sam. I bez pada.
U četiri popodne posljednje se žice zatvaraju. A ja bih još skijao! Jebiga! Vraćam se preksutra. Koliko je dobro danas bilo, najbolje govori da sam odskijao ukupno 61.8 kilometara! To je trenutno najviše odskijanih kilometara u jednom danu u ovoj sezoni! I mogao bih nastaviti jer noge se nevjerovatno dobro danas drže.
Natrag u Eagleu tankam auto. Prvo je to tankanje otkad sam ga rentao. Iako se Ameri non-stop žale da im je benzin skup, plaćam ga cca 1usd za jednu litru! Nekako se neobično osjećam, onako kao da sanjam, kada trideset litara benzina plaćam svega 175 kuna!!!