Oduvijek se pravila razlika između domova, bio mješoviti, ženski ili muški dom. Prije nego li smo se upisali u ženski dom razmišljale smo o tome kako će to biti super i zabavno. Ipak, sve smo cure i razumijemo se međusobno.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo i mi smo mijenjale svoja mišljenja. Mislimo da bi nam neki dečko u domu itekako dobro došao, zato što bi ubilo ovu našu žensku monotoniju. Svi znamo da kad bi nam došao neki dečko da bi se sve djevojke ˝priljepile˝ za njega i tu bi zbog toga mogao nastati totalni raspašoj.
Možda mješoviti domovi imaju veću prednost, čisto iz razloga što bi svi bili uredniji zbog razlike spolova, djevojke bi se uređivale za dečke, a dečki za djevojke. Mislim da ženskoj populaciji ne bi palo na pamet da izađu iz sobe bez ˝žbuke˝ ili bez imalo šminke. Svaki dom ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i naš dom Škole za primalje u krugu bolnice Sestara milosrdnica.
Prednosti našeg doma su da možemo hodati ˝gole˝po domu, a da se ne moramo bojati hoće li nas neki dečko odmjeriti svojim ubojitim pogledom što nam je jedna od najboljih prednosti, ne moramo se šminkati i satima visiti pred ogledalom. No, nema samo prednosti. Jedan od najvećih nedostataka je to što nam fali muška ruka i upravo zbog toga nastaju velike svađe oko sitnica koje je jednostavno nemoguće izbjeći, iako su nam one bile nepotrebne. Ne kažemo da u muškim domovima nema nikakvih svađa, ali dečki to uvijek rješavaju na nekakve svoje jednostavnije načine.
By Martina Brkanac, Valentina Turkalj i Ines Tarandek