Mi smo čudo od naroda. Ili bolje rečeno, mi očekujemo čuda. Očekujemo da nekoliko stotina tisuća ljudi koji u realnom sektoru stvaraju nove vrijednosti hrane cijelu naciju. Uporno ne želimo priznat da više trošimo nego što stvaramo. Nije mi namjera branit trenutnu vlast koja ne zna vodit državu. To uostalom pokazuju svi relevantni brojevi. Ali mi uporno zahtijevamo i očekujemo da ona, Vlada, namiri sva naša pretpostavljena primanja. I nitko od nas se ne pita odakle će Vlada namaknut novce kako bi izbalansirala prihode i rashode.
Budući stvoreni prihodi ne mogu pokrit naše rashode, dodatne novce možemo nabavit daljnjom prodajom nacionalnog bogatstva, daljnjim zaduživanjem i eventualnim prihodima od koncesija. Ostaje za vidjet kakvi učinci će bit od najavljivanih čuda u obliku sredstava iz EU fondova i inozemnih investicija. Strah me da ćemo više sredstava uplaćivat u europski buđet nego iz njega povlačit te da će inozemne investicije opet značajnim dijelom biti kreditna sredstva što će dodatno povećavat ukupnu zaduženost nacije.
Ne čudi da je pomicanje dobne granice za umirovljenje za žene i muškarce na 67 godina izazvalo brojne negativne reakcije. Negodovanje nam neće pomoć, nimalo. Po nekim podacima oko 70% hrvatskih penzionera nema ispunjene starosne uvjete za umirovljenje, drugim riječima, preko 700.000 hrvatskih penzionera nije odradilo propisani radni staž ili nije navršilo propisane godine života potrebne za odlazak u mirovinu. Trećim riječima, mi ustvari imamo tek oko 400.000 stvarnih penzionera od ukupno 1.100.000. Zamislimo sad da Linić ili Mrsić, svejedno koji, svaki mjesec treba isplatit 700.000 penzija manje nego što ih isplaćuje. Ako uzmemo da je prosječna neispravna penzija oko 2.000 kuna, to znači da država svaki mjesec isplaćuje oko milijardu i 400 milijuna kuna penzija ljudima koji nijesu penziju još zaslužili.
Ajmo pokušat odgovorit na jednostavno pitanje, kako netko tko je zdrav, fizički i psihički radno sposoban, može bit u penziji prije nego za to ispuni propisane uvjete? Zašto bi radnice Kamenskog, Uzora ili Dalmatinke, ili pak radnici Jadran kamena, Brodo Splita ili ne znam već kojeg ljujajućeg poduzeća svaki mjesec uplaćivale mirovine onima koji su bili spretni pa se snašli prije vremena. Svi oni koji su uspjeli poć u penziju prije vremena to smatraju svojim stečenim pravom u koje se navodno ne smije nitko petljat. Oni će lijepo desetljećima uživat u tek djelomično zasluženoj mirovini, a drugi će desetljećima radit i odrađivat njihove penzije. Da se čovjek lijepo zapita ko je ođe lud? Zašto krademo budućnost našoj djeci? I onda se čudimo što sve više mladih lijepo pakira kufere i ide u svijet gdje će ljudski živjet od svog rada bez da hrane stotine tisuća parazita.
Na koncu ćemo bit sretni ako se dobna granica za odlazak u penziju zaustavi na 67 godina ………….
Post je objavljen 28.02.2013. u 19:57 sati.