Marketing
tlocrt sjećanja ...
photo by rU (na fotografiji je ilustracija priče Matovilka, ilustrator Paul O. Zelinsky)
...
Dok je sjedila na klupi na autobusnom peronu i pripovijedala priču putnicima koji su slušajući je kratili vrijeme čekanja, nametnu joj se asocijacija od koje je zamalo prasnula u glasan smijeh.
Baš kao ženska verzija Forresta Gumpa - pomisli i zapita se je li koji od slušatelja propustio svoj autobus zbog njezine priče. Ona jeste propustila svoj autobus jer, u trenutku kad je kretao s perona, još nije dovršila priču. Nastavila je pripovijedati iako ju je ostao slušati samo jedan slušatelj.
A tada se patuljak pojavi i zatraži kraljevskog prvijenca. Tek je tada kralj saznao kako je bio prevaren, no on se u mlinarevu kćer zaljubio pa joj je prijevaru oprostio. Uostalom, nije li i ona njemu oprostila i pohlepu i okrutnost? Kralj sad više nije mario za zlato, sad je bio spreman sve svoje zlato dati patuljku, samo da zadrži voljenu ženu i sina. No, patuljak je bio neumoljiv. Ukoliko za tri dana ne uspiješ odgonetnuti moje ime, tvoj će sin biti moj - rekao je Kraljici.
Dok je priču polako privodila kraju, smračilo se.
Upališe se svjetla i obasjaše peron. Većina je autobusa već otišla, peroni autobusnog koldvora se isprazniše. Pripovjedačici ostade jedan jedini slušatelj, starac u plavoj valjanoj reklji kakva se nekad za blagdane nosila na selu.
Ja ionako nikamo ne putujem - reče joj starac.
Sad živim kod 'ćeri, ona stanuje tu blizu, prekoputa stanice. Nikada nije kod kuće, samo jure za novcem, i ona i onaj njezin. A moji unuci samo sjede pred televizorom i onom vražjom kutijom kojoj nikako ne mogu zapamtiti ime ... Ne bih čitav dan ni s kim progovorio ni riječi, da ne svratim amo, na stanicu.
A vaša priča mi se svidjela, pričajte dalje ...
I ona nastavi pripovijedati:
Kralj i Kraljica pozvaše sve mudrace iz kraljevstva i mudraci stadoše nabrajati sva imena kojih su se mogli sjetiti, no ni jedno ne bijaše pravo.
Prođoše tri dana i dvije noći, a sutradan ujutro patuljak će doći po našeg sina - reče Kraljica svome mužu Kralju.
Neću moći sina prežaliti - odgovori Kralj - no ipak zahvaljujem nebesima što patuljak nije prihvatio tvoju ponudu da tebe uzme umjesto djeteta.
E, baš mi je krivo što neću čuti kraj priče - reče starac gledajući na veliki stanični sat.
No, kasno je, a moja će 'ćer opet zanovijetati ako se ne vratim kući prije nje ...
...
Spremajući ladice pisaćeg stola, Rose na dnu jedne od njih pronađe snop starih avionskih karata.
Krasnojarsk, Jalta, Tallinn ... Kroz misli joj proletješe slike.
Most nad Jenisejem. Duboka, i ljeti hladna voda velike rijeke. Fontana na trgu. Bradata figura Jeniseja okružena skulpturama žena koje utjelovljuju njegove pritoke.
Jalta. Gudački kvartet na promenadi. Crvena sunčeva kugla koja tone u more na obzoru. Pogled kroz prozor - obrisi čempresa i kupola crkve.
U izlogu trgovine na tallinnskom trgu keramičke kućice. Umanjena verzija kuća koje taj trg okružuju.
Slike se zavrtješe u krug i zaustaviše.
Aerodrom. A svi su aerodromi isti, kao i svi kolodvori - pomisli Rose.
Ljudi koji odlaze i ljudi koji dolaze, ljudi koji se susreću i ljudi koji se opraštaju. Ljudi koji čekaju sljedeći let. Grad u koji su sletjeli neće vidjeti, u sjećanju će im ostati samo tlocrt grada viđen iz zraka. Rose se sjeti gradova koje vidjela samo tako, kao tlocrt iscrtan na karti. Frankfurt, Amsterdam, Waršava, Kijev ... Pravci ulica, kvadrati trgova, zelene mrlje gradskih parkova, plava vijugava linija rijeke na kojoj grad leži.
Rose još jednom pogleda stare avionske karte i nakon trenutka oklijevanja baci ih u koš za otpatke.
coffe2go, photo by rU
Antonín Dvořák - Zlatni kolovrat, Op. 09
Post je objavljen 28.02.2013. u 17:01 sati.