Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 30. – Keystone, Colorado, SAD (23.02.2013.)

Keystone je jedno od najmanjih skijališta u Coloradu. Što ne znači da svejedno nije veliko. Ukupno 20 žica, od vučnice do dvije gondole, pokrivaju skijaški teren od 1274 hektara i 135 staza. Još uvijek itekako veliko, ali opet minijaturno u usporedbi s Vailom. Keystone je najbliže skijalište Dillonu pa vožnja jutros traje svega deset minuta. Prva pozitivna stvar Keystonea je da je parking besplatan i svega koju minutu hoda od prvih žica. Druga još bolja stvar je da ovo skijalište svoju manju površinu nadoknađuje odličnim ratrakiranjem staza, od onih najlakših zelenih do najtežih crnih. Par crnih koje se ne sređuju i koje su prepuštene prirodnom snijegu i uglavnom mogulskom skijanju mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Tako je Keystone po pripremi staza odmah iskočio iznad dosadašnje konkurencije. Ima i ovdje puno puno mjesta za uživanje u powderu, što i činim ponovno krstareći među drvećem 'The Outbacka', ali naglasak je u Keystoneu ipak više na uređenim stazama. Za one kojima je to gušt, Keystone ima i odličan, nemali fun park, kojeg čak servisira i posebna žica.
Baza skijališta je na 2829 metara, a vrh na 3782 metara nadmorske visine. Skijalište se proteže na tri brda koja su raspoređena jedan iza drugog pa opet treba imati dobar tajming kako ne bi zapeo na posljednjem brdu na kraju dana jer od tamo nema nakon zatvaranja žica načina da se vratiš do gradića. Tako se iznad gradića Keystonea nalazi Dercum Mountain. Tu su staze uglavnom zelene i plave. S vrha Dercuma staze se spuštaju na drugu stranu i tu su uglavnom crne te jedna plava. Kada s te strane dođeš do dna, žicama se možeš popesti na drugo brdo - North Peak, s kojeg se žice spuštaju na jednu i na drugu stranu. Uglavnom su crne s par plavih. Nakon spuštanja s druge strane North Peaka, možeš se žicama popesti na treće i posljednje brdo - The Outback, gdje je mix plavih i crnih staza. Od Keystonea do vrha Outbacka potrebno je cca 45 minuta na skijama. Meni je osobno najdraže ovo posljednje brdo jer ima jako dobre tri ritmičke plave staze: Elk Run, Bighorn i Porcupine. Do bola su dobro sređene da je nevjerovatan gušt karvati od ruba do ruba staze. Za razliku od jučer, neobičnog petka, kada je u Vailu bila gomila ljudi i kada se na žicu često čekalo i do deset minuta, danas je u Keystoneu isto tako neobična subota jer ljudi je toliko malo da imaš povremeno dojam da je skijalište otvoreno samo za tebe. To ti omogućuje "malo" ludovanja. No, treba biti oprezan jer Ameri imaju ekipu u civilu koja na stazama provjerava prekoračenje brzine i čim ustvrde da netko skija prebrzo, odmah ga zaustavljaju i naplaćuju mu kaznu. Steve je tako danas zaradio jednu.
Ručak je danas pao u "Labonte's Cabinu". 11 dolara za hamburger. Moram priznati da je hamburger bio jedan od najboljih koje sam pojeo u životu i daleko je od onih sranja kojima nas šopaju u McDonaldsu, ali opet se pitam da li je vrijedio 11 dolara?! Dobra stvar "Labonte'sa" su i ležaljke za sunčanje kojih je toliko ispred restorana da uvijek ima mjesta. Koristim nakon ručka trenutak da zatvorim oči. Dan je prekrasan sunčan i gotovo nema oblaka na nebu.
U Keystoneu postoji i nešto što malo drugih skijališta ima. Za pet dolara mogu te ratrakom prevesti na vrh planine, visoko iznad razine drveća i žica pa se u off pistanju možeš polako spustiti dolje. Taj dio izgleda savršeno, ali danas jednostavno nemam vremena za sve pa to ostavljam za neki drugi put.
Radno vrijeme Keystonea je drugačije od ostalih skijališta u Coloradu. Radni dan počinje u 08:30, a završava u 16:00, dok prednja gondola i staze na prednjoj strani Dercum Mountaina nastavljaju raditi sve do 20:00 sati, uz iznimku par dana kada radi "samo" do 18:00. Mnoge staze na prednjoj strani Dercuma osvjetljene su reflektorima pa tako Keystone nudi jedino noćno skijanje u Coloradu.
Ja sam u četiri popodne već poprilično umoran pa noćno skijanje ostavljam za sutradan.
Navečer svi zajedno odlazimo u Frisco, gradić udaljen jedno pola sata od Dillona. Vani počinje prava snježna oluja. Veći dio SADa je zameten snijegom. Od Bostona do Denvera. Par centimetara snijega vrlo se brzo uhvatilo za cestu. Idemo Chevrolet Suburbanom koji je najsigurniji auto kojeg imamo. Zapravo više nalikuje na minibus. Nas deset utrpalo se u njega. Dvoje nas je u gepeku. Nadamo se da nas policija neće zaustaviti.
U Friscu večeramo u odličnom Silverheels restoranu. Pileća krilca u buffalo umaku su vjerovatno najbolja koja sam jeo u životu. Vjerovatno ću se vratiti posljednji dan na putu iz Aspena u Denver, budući da mi je Frisco na pola puta.
Nakon večere odlazimo u lokalni pub na koncert neke blues/jazz grupe. Cheryl je to sredila. Ubacila nas je unatoč dugačkoj listi čekanja. Upad - 25 dolara. No, iako sam se u početku nećkao jer sam mrtav umoran od skijanja, a i malo alkohola me još više umrtvilo, ispala je odlična svirka. Sutra ionako namjeravam duže odspavati i otići kasnije na skijalište.
Gusti snijeg i dalje uporno pada...