Marketing
Vikend Go Safari
Lov na kamenčiće valja započeti vrlo rano. Važno je obaviti sve te pripreme, dobro pojesti, te na vrijeme uzjahati kakvo prijevozno sredstvo. Ponekad safari kreće kroz opiranje nanosima snijega, gotovo uvijek uz borbu za izlazak iz kreveta.
Primarno lovište subote 23. veljače bilo je narančasto: u novo izgrađenom krilu Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu. Dječji odjel već desetu godinu udomljuje kamenčiće i njihove stavljatelje svih oblika i veličina i pravi je dom crnima i bijelima na sjecištima linija. Kako smo zbog ranije spominjanih nanosa snijega očekivali najmanju brojnost stavljatelja, odjednom nas se skupilo i za turnir i za pokraj i još ih je onda naišlo i upoznalo pravila. Sve u svemu, uz Frana, Lanu, Davora, Nikolu, Tariu i Sarah i puno pohvatanih kamenčića, vrijeme je brzo prošlo i već je uslijedilo uzjahavanje novih prijevoznih sredstava.
Na sekundarno i misaono lovište stiglo se sa zakašnjenjem jer sva prijevozna sredstva, tračnična i kotačna i cipelna, nisu jednako dobra za opiranje nanosima. Lov se tako već primakao kraju, ali se uspjelo zateći gotovo sve lovce 3. Go turnira Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ovdje se može iskazati kako tijekom safarija ima onih koji izravno sudjeluju u lovu, a ima i onih koji brbljanjem, navijanjem i pokazivanjem na sve načine pokušavaju ometati one prve, ali im i pomoći. Iako ima onih koji ne smatraju nužnima pomoćno osoblje i radnje tijekom safarija, sve se to ne bi moglo odvijati bez tetih knjižničarkih, vozača autobusa, domara, djelatnika toplane i brojnih drugih. Tako se i na ovom sekundarnom lovištu povela priča o učiteljima i dnevnim boravcima u Dubrovniku, koji bi nas mogli povesti i do udaljenijih safarijada.
Uskoro je uslijedilo i tercijarno lovište. Do ovog se moglo samo cipelnim prijevozom i vrlo oprezno. Ovo lovište je k sebi bilo prizvalo izniman broj lovaca i to na karte, na figure i žetone, na polja i kockice i modele. Riječ je o 3. Danima društvenih igara u organizaciji udruge u nastanku zvane „Igranje“, Jednom kada su se otvorila vrata i ušlo se u samo lovište, buka barem stotine lovaca preplavila je sve: povici, osmjesi, dobro druženje, nedostatak prostora i zraka, ukratko sve što dobar safari čini.
Tako su se u samom središtu tog lovišta našla dva lovca što su samo brbljala, Žaro i Zvonko, te brbljala o tome kako bi se pri sljedećem sličnom lovu i kamenčići trebali hvatati i kako bi se neki sigurno htjeli upoznati sa njima.
Ovdje safari nije bio gotov jer su tek negdje pred vučji sat slikovni zapisi bili prebačeni preobličeni i poslani. I u svom mnoštvu spašenih i nastradalih kamenčića, svi mi koji smo u njihovom lovu i spašavanju sudjelovali, doživjeli smo zanimljive trenutke.
- Lovački zapis: Zvonko Bednjanec
Post je objavljen 26.02.2013. u 23:21 sati.