Tako danas piše u mojoj knjižici!
Luka 14
25 S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik." 34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Skoro pa da i nemam komentara!
Ovo spada u kategoriju Propovjednikova propovjedanja..a ono je kao što znamo.....! vrlo "zakučasto"
Danas sam na Križnom putu, razmišljao o radosti Korizme.
U jednom trenutku mi se učinilo da i muka može biti "slatka" jer nam je Bog ostavio Nadu.
Ali čitajući ovaj ulomak, koji udara na naše svakodnevne navike, koje su ustvari tlapnje i izprazna filozofiranja, opet me ščepa tuga kad vidim kamo većina "putuje"
Zavidni siromasi, škrti bogataši, hermetični pismoznanci, izprazni umjetnici, prijetvorni vladari....
Možda je ipak onaj glagol "mrziti" u 14,26 posljedica nespretnog prijevoda???
Bojim se da nije i da bi trebali malo više vremena provesti razmišljajući o našim svakodnevnim malim naveznostima.....
A tek da se prisjetimo one Jeremijine, 17.
Ovako veli Gospod: "Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka, na čovjeka se oslanja, čije se srce odvraća od Boga!
Post je objavljen 26.02.2013. u 23:06 sati.