Marketing
Oko mene
Ovih mjeseci je bilo tužno oko mene...i meni samoj...I možda ta unutrašnja bol nekud vodi. Čudna je ta smrt...isto koliko i sam život..uvijek iznenadna i nenajavljena. I uvijek se postavlja pitanje: što ću sad? Osjećam gubitak i trebam li nadoknadu? Osjećam neizvjesnost i ima li nešto sigurno i čvrsto za što da se uhvatim? Ipak, ja vjerujem u vječni život. Ja vjerujem Bogu. On je moja nada, ljubav i vjera.
U nutrini mislim da nitko ne može objasniti što se sve događa na razini misli, osjećaja i samog djelovanja. Vjerovatno, nikad nećemo u potpunosti niti saznati. U to vrijeme boli i boje budu drugačije i samo poimanje stvarnosti. Možda je bitno izraziti se i uroniti u bol, kasnije roditi tu istu bol koja će biti za neko dobro. Roditi ju kroz umjetnost ili neku aktivnost. I koliko sam shvatila svih ovih skromnih godina na ovoj zemlji da smrt oplemenjuje makar na kratko i daje nešto dobro.
Kad ostavljamo, akril, 140X50 cm
When we leave, akril, 140X50 cm (is not finish)
Naslikano i mislim kako ju moram još malo doraditi.
Post je objavljen 26.02.2013. u 21:15 sati.