Ponekad još skupimo snage
Mada se čini tek pukim inatom
Sa starim stihom pod rukom
Sačuvanim na ormaru uvelom od vlage i zaborava
(A citirali smo ga i na davnim bilježnicama)
Proći ćemo ulicom srcolikih plišanih naprava
Ako želimo biti dio ovoga svijeta
I da nas ne obuzme očaj
Da nas ne obuzme strah od gubitka ono malo vjere
Što se gužva pod košuljom
Zapravo, čini se da je to tako malo i slabašno
Samo ako posumnjamo u početnu vrijednost
Ako se u glavi zarotira pitanje
Postoji li još hram kojeg trgovci nisu okružili
Ja biram da vjerujem
Nekad bješe ispravna nakana
Da je i ovo tek jedan od mnogih puteva
Samo jednim dijelom prolazi špalir tjeskobne bižuterije
I jednokratne ljubaznosti
Možemo ga pratiti do prve okuke
Tamo nestaje u daljini
U novim iskušenjima
Post je objavljen 26.02.2013. u 11:15 sati.