Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. veljače 2013. godine


Teret grijeha vuče prema zemaljskim stvarima

Iscjeliteljica ljudskih duša ponovno nas poziva da molitvom, koja je očišćujuće sredstvo i ozravljujući tonikum što se besplatno nudi u Božjoj ljekarni, prionemo uz njezine skute, da se prepustimo njezinu vodstvu, da s povjerenjem napravimo iskorak koji oslobađa od zemaljskog i nestalnog, od straha i tjeskobe, od magnetizma požude i pohlepe, od mamaca laži i nevjere. Kao zvijezda vodilja Majka u nama svijetli ljepotom svoga glasa, iz kojeg se izlijeva žubor žive vode i sipi okus rajskoga mira. Svjetlosnim valovima milosrđa grije srca promrzle i zavedene dječice, preplavljuje nas žarom radosti i pokazuje nam blagoslovljeni plod utrobe svoje, otkupiteljski plamen praštanja i vrelo neizmjerne ljubavi.
Hrani nas snagom vjere i liječi melemom pouzdanja bez kojih ne možemo daleko odmaknuti na obraćeničkom putu, bez kojih se ne možemo oduprijeti privlačnosti grijeha, odjevenih u svjetlucavost varki, izniklih iz opijata laži. Jer pogubni okovi navezanosti i kukolj zabluda, ne mogu se otkloniti, a niti poništiti, novim tlapnjama i trabunjanjima, drukčijim svjetonazorima koji tek mijenjaju formu, a sadržaj im i dale ostaje podvala kneza propasti.
Nama je, dakle, potreban zaokret na koji nas poziva Bogorodica. Došla je u Međugorje da nam razbistri um i očisti srca, da nas povede prema svetosti i privede istini, da nas otrijezni od predrasuda, da nas izvuče iz ralja pomahnitale zvijeri. Došla nas je podučiti što je težina križa, a što teret zabluda, što je brjeme ljubavi, a što bolest grijeha. Došla nam je pokazati kako se zadobiva mir i čisti savjest, kako se prevladavaju nemire i beznađa koji siju tjeskobe i vode u očaj.
Jer priklanjajući se neprijatelju od početka, postajemo taoci vlastitih djela, zarobljenici vremena i sluge čovjekova mrzitelja. Ukopani u tvrdoglavost, samodopadnost i nerazumnost, okrenuti varkama prolaznoga, zaboravljamo na moralnu dimenziju i svrhu povijesti, na konačni dan u kojem će se sažeti svi naši dani i odvojiti dobro od zla, svjetlost od mraka i istina od laži.
Hoćemo li i dalje slijepi od znanja, lutati u neznanju i zanemarivati dobro zato što smo okruženi šipražjem podmetanja i opkoljeni bodljikama zla, perfidnom podmuklosti koja se hrani našom nesigurnošću, strahom koji zatomljuje vjeru i zatvara put spoznaje? Hoćemo li se do kraja prikloniti ezoteričkim naklapanjima, izokrenutim vrijednostima, bogohulnim teorijama i naklapanjima koje se kao smrtna rana uvlače u ranjeno i zavedeno ljudsko srce, kad se istinom manipulira u dnevnopolitičke svrhe, a duh perverzije uvlači u školstvo, zdravstvo, znanost i umjetnost?