Kad narastem bit ću?Sa deset godina sam želio postati Michael Jackson.Stajao sam ispred prozora i tulio, zamišljajući kako mase oduševljeno se dive mome breakdanceu.O plesu nikad nisam imao pojma. Međutim i sluh mi je bio stran pojam...
Realnost peti razred; sat glazbenog:“Drugarice da li mogu pjevati?““Ajd molim te sjedi dva!“Tu je završila moja pjevačka karijera. To je bilo vrijeme početka glupog rata; pa sam odlučio osnovati bandu.Gdje će nam bit sjedište?Odluka je pala na vrhu bunkera kod željezničkog kolodvora.Te 90-e godine su bile gadne.Jaja od moga psa Nere su nastradala, pa je bio polupotentan.
Vlasita soba mi je pružala jedinstven užitak, jedna od granata je pala na nju.Tako mi je soba postala besplatni opservatorij, nije imala plafona, ali posteri Michael Jacksona su odoljeli napadima i ostale visit na zidu.Doduše Michael se vratio svojoj prirodnoj boji; pocrnio je od prašine.
Sa 12 sam našao novog idola, ovog puta istog imena, ali druge rase.Zvao se i zove se još uvijek Michael J. Fox.Povratak u budućnost 1, 2, 3.Šteta što dalje nije snimao; sjebao ga Parkins...
U to vrijeme nismo sakupljali autiće nego, metke, gelera, skakavce.Svaki od nas je mislio da je nindža.Onda čuješ sirenu i hrabro trčiš u podrum.“Mmama, je l' još pucaju?““Sve je uredu sine, pala je kod komšije u dvorište granata!“
Tad blago meni nisam ni znao da postoji bolest.Dvadeset godina nakon toga skupljanje dijagnoza mi je postalo hobi.Kad narastem bit ću?Kengur; nisam postao, ali PACIJENT jesam!