Sve što radiš, sebi radiš, mili moj. U to sam posve sigurna.
Mene su, na primjer, u životu sustigle potpuno besmislene laži, ako je ijedna laž besmislena. Svaka ima svoj dublji smisao. Ali, bježeći od istine, sve si bliže suočavanju sa njom… I, to je posve sigurno. Znam to, iz iskustva.
Nikad u životu nisam lagala namjerno. Ili, činila nekome zlo. No, ono što je mene stizalo glave jesu zapravo moja ruganja nekome ili nečemu, ili pak moji stavovi o ovome ili onome a koji su bili oprečni mojim vjerovanjima. I, već iza sljedećeg ugla čekala me s okusom gorčina moja osuda. Sudila sam, tako, sama sebi.
I, sve češće, i sve tužnije shvaćala sam prst moje bake kojim je mlatila dok sam bila mala govoreći kako ću vidjeti svoga Boga. Kako nisam rasla u okruženju Bogu posvećenih ljudi, nikako nisam razumjela gdje je taj moj Bog i kad ću ga vidjeti. No, baka je to vrlo često izgovarala. Sada posve jasno znam gdje je moj Bog. Nalazi se u svemu lošem što učinim nekome. Jer, čineći to nekom drugom, sama sebi skačem u stomak.
Nikako da naučim susretati se sa svojim Bogom na neki lijep i mirniji način. Uvijek se susrećemo u nekim čudnim okolnostima.
Post je objavljen 25.02.2013. u 16:24 sati.