HBO serija Žica rijetko je opširan i autentičan prikaz američkog društva. U fokusu radnje je Baltimore - grad slučaj u postrasističkom jugu-u razdoblju između zadnjeg mandata Bushove i prvog Obamine administracije. Sa skoro 70 % afro-američke populacije, recesijom i negativnim trendovima u SAD ekonomiji, Baltimore obiluje getima i uglavnom je razgrabljen među jakim dilerskim bandama. Priča se prati iz svih uglova tog istog Baltimorea:
obijesni dileri, nemočni policajci, svećenstvo, javni tužitelji, suci,korumpirani lokalni močnici, novinari, prosvjetari, školarci i pokoji odmetnuti ratnik Omar. U antologijskoj sceni, spomenuti Omar Little prilikom davanja iskaza na sudu, na pitanje sutkinje:
-čime se bavite?
odgovara...
-pljačkam dilere.
Sudnicom je zavladao najprije tajac u općoj nevjerici, a zatim se čuo prigušeni grohot nazočnih jer mr Omar White-drumski razbojnik-upravo je postavio zanimljivu pravnu anti tezu:
Da li jest zločin pljačkati dilere?
U realizaciji projekta The wire sudjelovali su isto tako autentični ljudi iz baltimorskih krugova. Odlična glumačka ekipa sastoji se od provjerenih glumačkih aseva do maltene još boljih autentičnih naturščika. Projekt je također gostovao po američkim sveučilištima i u interakciji sa istima se nadograđivao. Štošta me zapanjilo dok sam gutao tu Žicu, ali za post me posebno intrigira jedna priča iz baltimorskoga školstva. Radi se o eksperimentu kojega su u jednoj osnovnoj školi u djelo proveli James Colvin, nečasno otpušteni načelnik west Baltimore policije i izvjesni student pedagogije Weinberg. U toj osnovnoj školi svako četvrto dijete je tzv corner kid-dijete koje odrasta u getu, roditelji su mu ili narkomani ili dileri. Ta djeca su neukrotiva i nevjerovatno brutalna u školi. Česti su fizički nasrtaji na vršnjake, a nerijetko poteče i krv. Održavanje nastave je u takvim uvjetima-jednostavno nemoguće. Experiment majora Colvina sastojao se u izdvajanju sve corner djece u poseban razred. Na nastavi ih se oslobađa gradiva i nastoji ih se podučavati kulturi ponašanja-osnovama. Nagrađuje ih se kada kažu hvala ili dobar dan...vodi ih se u restoran gdje ih se podučava bontonu. Dakle, radi se na njihovima, što Amerikanci ljepše kažu, social skills. Za isto to vrijeme, ostali učenici normalno i u kakvom-takvom miru, pohađaju daljnju nastavu. Jednim udarcem, spašavaju se obje muhe!
Kako je završio corner kids experiment?
Nakon što je polučio očigledne rezultate u prvih 6 mjeseci, javile su se afroameričke savjetnice za prosvjetu sablažnjavajući se kao:
-šta će mi mirni nigger koji ne zna tko je bio Malcolm X?
Experiment je ukinut kao polu-rasistički i segregacijski. Ukinuta su sredstva i tu je priči došao kraj.
Tako to ide u puno "naprednijim" društvima od našega. Zanimaju me vaši stavovi o eksperimentima općenito? Da li se slažete da se sa agresivnom djecom mora raditi posebno? Da li im možda treba pružiti tu šansu prije nego pretuku nekog nedužnoga na ulici u čoporu?
Možda je bitnije da taj jadnik prođe čitav kući, nego da li će agresivac znati koji je glavni grad Etiopije?
Post je objavljen 25.02.2013. u 03:39 sati.