Misao je to na koju me ponukalo - jedno dijete...
(''Mama mi je rekla da druge predmete učim, a da vjeronauk samo volim'')
:))
Da. A može li se samo tako - voljeti... bez da se išta ... na/uči...
Ne mislim na suhoparne informacije, koje nam za životu ne znače puno...
nego one važne stvari. ???
Jesmo li mi zahvalni Bogu što smo je uopće PRIMILI od nekog VJERU
i što je uopće možemo PRENOSITI dalje... ???
... 'Šalji dalje' ...
Lako je proslijedit mail koji smo dobili,
lako je proslijedit i nečiji facebook status, misao, priču...
youtube snimku,
...neki predmet...
a malo je ipak teže PROSLIJEDIT osobnu, živu VJERU.
A ne možemo je prenosit... kad je nemamo....
/ili AKO je nemamo/
Kad bi se barem VJERU prenosilo... ili barem promoviralo kao što se promoviraju političari
u tim svojim kampanjama...
Hoće li pobijediti desni ili lijevi, narodu je najčešće postalo - tako svejedno.
Jer komu je više stalo do OPĆEG DOBRA? Pojam koji se također polako gubi...
Zna li EU, (koja kao da vlada svim našim vladama i nameće svoje projekte)
- što je to opće dobro?
/////////////////Zna li to svećenik (?!?) koji se počeo primarno baviti politikom?
Znaju li to komunisti?
Znamo li mi ... da ako već treba glasati za nekog ne možemo glasati protiv Crkve
i protiv Božjeg zakona? i što je to ... manje zlo?
i postoji li igdje bezinteresno dobro? Beskormpromisno? Nepotplativo?////////////////////////
Dobila sam mailom ovaj zanimljiv primjer, o Urugvajskom predsjedniku koji živi od prosječne plaće radnika svoje zemlje... ''jer' kaže: ''kad njima može biti dovoljno, mora biti i meni''
*Urugvajski predsjednik, 90 posto plaće daje siromašnima
Ne znam tko je taj čovjek. Ne znam u što vjeruje.
Ali zadivljuje njegova odluka da živi kao običan građanin te zemlje... da radi u vrtu i popravlja krov...
Takve političare kod nas baš ne susrećemo. Na žalost.
Ne znam kakvoj se vlasti možemo u buduće nadati.
Ali jedno je sigurno - BOG ima svijet pod svojom kontrolom!
I ako on pripušta da položaje moći i vlasti zauzimaju ljudi koji na Nj ne računaju -
On zna i dokle.
Teško nam koji političar može obećati sigurnost,
pogotovo u ovo vrijeme kad je cijeli svijet upao u neku krizu.
Od njih se stoga tomu i ne treba nadati.
Uostalom, ni od koga od ljudi.
("Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka'', govori prorok Jeremija)
I Crkva je upala u neku svoju krizu.
Krizu vjere.
Jer da nije - valjda ne bi ni papa Benedikt proglasio ovu godinu GODINOM VJERE.
Možemo li voljeti svoju vjeru dok svijet na nju pljuje?
Možemo, ako je poznajemo.
.........................................................................................................................................................................................................
Toliko stvari na svijetu učimo, toliko informacija primamo...
a one koje nam mogu ojačati vjeru - možda zanemarujemo?
Zašto voljeti našu vjeru?
Zato jer ta vjera - voli nas. Jer poštuje svakog čovjeka. Jer joj je stalo da se svi ljudi spase.
Da se svima odškrinu vrata raja i da uđu. Čak i najokorjeliji griješnici.
Naša vjera ne osuđuje nikog. Naša vjera voli i neprijatelje.
Naša vjera moli za progonitelje.
Svaki svetac katoličke Crkve nam govori, na svoj jedinstven način, kakva je to -
naša vjera.
A mi? Mi smo najčešće tako daleko od onog - što je naša vjera...
A pozvani smo BITI - naša vjera...
Katolička vjera.
Pozvani smo postati - ono što volimo.
I biti jedan od onih što u svom životu utjelovljuju
volju Božju
... svatko na svoj... jedinstven način...