Tipovi kao on su mi oduvijek bili posebna poslastica u životu. Poslastica za koju bih plela mrežu dok se ne zapletu sami u nju a onda bi ih gledala kako se bespomoćno koprcaju u njoj i traže spas, ali....
On je bio tip kojem je na čelu pisalo "Ja sam faca i lokalni jebač u svom selu", "Svijet postoji i vrti se svaki dan samo i radi mene" i onda jedan takav meni dođe. Baš super, baš mi je takav trebao da se malo poigram s njime....
Znam da sada zvučim prepotentno ali s takvima baš sam upravo takva jer mi je to igra koja se ne propušta i kao što sam rekla, to mi je posebna poslastica...
Upoznali smo se naravno, virtualno. Mislim si, pa i nije neka frka, uvijek mogu nestati, prestati i uvijek to samo može ostati na virtuali ili ako bude dovoljno zanimljivo i ukoliko smatram da je to vrijedno možemo prijeći i u realni svijet, kao početak jednog prijateljstva, neprijateljstva ili tko zna čega...
Preletila sam onako letimično njegove slike i stvarno je šminker samo takav, tip osobe - ja, ja i samo ja. Ne sudim čovjeka i ne biram prijatelje na temelju izgleda ali to fizičko je prvo što vidiš i stvoriš neko mišljenje o osobi, imaš u startu već neki stav, bilo kakav...A kasnije ćakulom sliku slažeš dalje, dio po dio....
Preletio je i on moje slike i kaže mi da su mi slike baš dosadne i da je mislio da sam konzervativna, kad ono - iznenađenje!
Pa moje slike su takve kakve jesu, možda su nekom i dosadne, ali ne služe mi društvene mreže da ih ljepim svojim polugolim slikama i da tamo "širim noge", uostalom imam dovoljno godina, nisam baš toliko očajna i imam svoje granice do kuda mogu ići, barem na društvenoj mreži.... Slike su samo slike....
I tako je šminker počeo komunikaciju sa mnom a ja se prepustila igri, jer mislim si, i tako nemam što izgubiti, ovo možda može biti početak nekog prijateljstva, a i nemam baš nekog ludog posla u kasno večernjim satima...Dakle, paše mi i prihvaćam igru....
Igramo se mi riječima, on sa mnom i ja s njim, nadmudrujemo se mi, on sav neki opasan i britak a ja sva fina i suzdržana. Dok se on razmetao riječima ja sam se držala vrlo dostojansveno i onako baš damski, sva sam si bila fina....Tijekom vremena njegova komunikacija spram mene više nije bila tako fina, opustio se mačak, a očito moja finoća ga je još više palila i žarila. Lud i napaljen frajer koji pati od totalne nejebice, to je bila moja dijagnoza koja se ispostavila i kao točna.
Nastavlja on sa mnom komunikaciju ali sada njegove poruke bivaju sve toplije, ustvari užarenije, napaljenije... Te on bi mene ovako, te on bi mene onako, te radio bi mi ovo, te radio bi mi ono a ja kao ja, vrag u meni nikad ne spava, bacam lagane provokacije da vidim do kuda može ići i ima li taj kraja ili što.... I već je nekoliko puta u tom našem druženju pitao on mene kada ćemo se naći i upoznati i poševiti? Neki vrlo direktan tip....
Kao, rado bi on mene poševio jer ga baš palim i tako svašta nešto takve tematike....
Mislim si ja, stvarno neki hrabar i zanimljiv tip, razmeće se riječima kao od šale, pa tako hrabrog i tako ludog u životu nisam nikad srela, možda je i vrijeme da ga tesitiram i bacim mu rukavicu u obraz da vidim koliko je ustvari hrabar? Ili je samo hrabar iza monitora?
I tako virtuala je jedno a kad sjedneš s nekim oči u oči, je nešto sasvim drugo i skoro pa neusporedivo...
A i nisam ja baš nešto jaka u toj virtuali, jača sam kad smo jedan na jedan i kad promatram osobu s kojom sjedim...
Dosadili mi više ti njegovi napaljeni filmovi i glumatanje jebača iza monitora i jedan dan sam odlučila i bacila bombu, čisto da vidim reakciju:
"Dobro i ... kad se vidimo? Sljedeći vikend ili....?
Bilo mi je smiješno što šaljem takvu poruku ali morala sam, jednostavno sam morala da malo začinim igru i da vidim da li je on stvarno onakav tip muškarca za kojeg sam ga smatrala....
Mislim si, ako i dođe, pa šta mi može? Ništa, naravno, nitko me ne može prisiliti na nešto što ja ne želim...
A za početak nekog odnosa koji je nešto više od prijateljskog kod mene se moraju malo više stvari poklopiti i malo više zvijezda posložiti, dakle, nije to baš tako jedostavno u mojoj glavi. ..Naravno, uvijek je ili sve ili ništa, i uvijek je ili crno ili bijelo, pa tako i u vezama....
I naravno da mi je odmah odgovorio spreman za seks odmah i sad, ali...
Ali, nakon toga tip je odjednom nestao, nema ga više, propao u zemlju kao da ga nikad nije ni bilo .... A reko ja sama sebi, pa šta je hrabar iza tog monitora, šta je pravi muškarac i veliki jebač koji se skriva iza tog monitora...Takvi su mi najdraži i naravno najveća poslastica, pa da je takav to sam nekako i predpostavljala, ne znam zašto, ali bila mi je potrebna samo potvrda cijele priče, i dobila sam je... I mislim da je sva sreća da se nismo našli jer taj bi pobjegao od mene brzinom svjetlosti, jer prema tako velikim jebačima na riječima ponekad znam biti vrlo nezgodna. Nezgodna ne svojim riječima, nego samo svojim djelima i to na vrlo jednostavan i lak način.
Sjednem s njima lijepo na neku terasicu i na kavicu, sjednem ih naravno nasuprot sebe i samo ih gledam bez ijedne riječi. Samo ih gledam u oči i čekam da počnu pričati.
I tako mi je žao što njega velikog jebača ne mogu sada sjesti nasuprot sebe pa ga gledam u oči i da mu kažem:
"Pa ajde sada frajeru pričaj mi sve ono što si mi pričao dok si bio iza monitora... No, u čemu je problem, pa valjda imaš muda ili ipak si samo hrabar iza te kutije ..."
U svakom slučaju, igra s njim mi je bila vrlo zanimljiva....
Post je objavljen 24.02.2013. u 20:36 sati.