Pregled posta

Teror poluinformiranih

Neki dan je u Jutarnjem listu objavljen "alarmantni" članak o "alarmantnom" izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (netočno!), ilustriran vrlo "kancerogeno-sugestivnom" fotografijom. Kako to obično i biva u "teoriji obmanjivanja javnosti" odnosno kako je to precizno i jasno definirao i opisao Noam Chomshy u svojim "10 strategija manipulacije ljudima", opet je pred nama jedan pamflet poluinformiranih garniran neznanjem i žutilom uz dosljedno poštivanje svih "pravila manipulacije" (nema dokaza, istrgnute činjenice, korištenje alarmantnih pojmova, korištenje riječi može, itd).

A radi se o objavljenom materijalu pod naslovom "Procjena stanja znanstvenih dostignuća na području endokrinih disruptora pripremljena od strane stručnjaka za potrebe Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)." Cijeli izvještaj (Full report) kao i rezime za donositelje odluka (Summary for decision makers) možete naći na sljedećem LINKU.

U nastavku čitateljima bloga dajem originalni članak prenesen iz Jutarnjeg lista, a potom komentare 3 stručnjaka, koji svaki iz svog kuta reagira na ovaj članak. I na kraju, dajem simpatični komentar jednog Facebook komentatora:

Evo:




ALARMANTNO IZVJEŠĆE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE
Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene!

Autor: Goranka Jureško Objavljeno: 20.02.2013.

Sadašnje spoznaje mogle bi biti tek vrh ledenog brijega, upozoravaju znanstvenici i posebno ističu opasan utjecaj na hormone kod nerođene djece



Jedna od najopsežnijih studija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) upozorava da neke kemikalije koje služe za bolju savitljivost i podatnost plastike, a gotovo nas svakodnevno okružuju u kući, automobilu ili su prisutne u hrani, mogu prouzročiti brojne bolesti, smanjenu plodnost i urođene mane djeteta. Među njima su ftalati , bisfenoli i retardanti...

Kemijske tvari koje se nalaze u dječjim igračkama, kozmetici, plastičnim podovima ili plastičnoj masci automobila, kreditnim karticama, mobitelima, kompjutorima mogu, među ostalim, prouzročiti rak dojke, astmu, neplodnost i malformacije ploda, ali i druge posljedice po zdravlje, piše u izvješću SZO-a.

Zbog toga se čak predlaže zabrana tih kemikalija kako bi se zaštitile buduće generacije. Tvrde da je “razumno sumnjati” da kemijske tvari poput ftalata štete ženskoj plodnosti, a povezuje ih se s porastom raznih dječjih bolesti, uključujući leukemiju.

Pod sumnjom su i bisfenoli koji se nalaze u brojnim predmetima koje svakodnevno upotrebljavamo, uključujući limenke za razna pića te sunčane naočale. Ti umjetni spojevi utječu na prirodne hormone koji su ključni za naš rast, razvoj i cjelokupno zdravlje, naglašavaju znanstvenici.

Svjetska zdravstvena organizacija kaže kako “postoje vrlo čvrsti dokazi” da u životinja ti spojevi mogu ometati hormon štitnjače, odnosno prouzročiti oštećenje mozga, smanjiti inteligenciju, kao i mogućnost koncentracije te povećati hiperaktivnost i opasnost za autizam.

Tako je već ranije utvrđena moguća povezanost pesticida i raka prostate. Pesticidi su mogući krivci i za debljinu dojenčadi ako su im žene bile izložene tijekom trudnoće, a postoji povezanost i s rakom dojke. U izvješću UN-ove agencije prije desetak godina bilo je rečeno da postoje samo “slabi dokazi” o utjecaju kemikalija koje pomažu elastičnosti plastike na zdravlje.

No, autori novog izvješća ne dvoje o toj činjenici i kažu da razne kemikalije predstavljaju globalnu prijetnju za ljude i životinje, od kojih mnoge nisu identificirane i detaljno proučene. Neke od njih, primjerice, udišemo s prašinom ili ih jednostavno unosimo preko vlastitih ruku. Svjetska zdravstvena organizacija ovim je izvješćem naprosto prekinula rasprave o “mogućoj” šteti i ustvrdila da “kemikalije izazivaju bolesti, a za neke postoje čvrsti dokazi o štetnosti”.

Izvješće “State of the Science of Endocrine-Disrupting Chemicals” najopsežije je te vrste jer se ne fokusira na samo jednu bolest i jednu kemikaliju, nego se procjenjuju svi dokazi o utjecaju takvih tvari na zdravlje.

Ono kaže da su različiti organski sustavi osjetljivi na tzv. endokrine kemikalije, posebice se to odnosi na rad hormona, odnosno kontrolu, razvoj i funkciju reproduktivnih organa i tkiva te na reguliranje metabolizma i sitosti. “Djelovanjem na te sustave te tvari mogu prouzročiti pretilost, neplodnost ili smanjenu plodnost, probleme s učenjem, te teškoće s pamćenjem, a u odrasloj dobi dijabetes ili kardiovaskularne bolesti, ali i mnoge druge”.

Znanstvenici upozoravaju da ovo što se trenutno zna može biti tek vrh ledenog brijega jer očito postoje i druge opasnosti. Upozoravaju na ključnu ulogu hormona u razvoju tkiva i organa, što dakako utječe na nerođenu i oni vrlo malu djecu koja osobito mogu biti osjetljiva na te tvari. Izvješće su gotovo dvije godine radili međunarodni stručnjaci koji su supoređivali i procjenjivali brojne studije na tu temu.

Pojavnost astme u dječjoj dobi više se nego udvostručila u posljednjih 20 godina i vodeći je uzrok hospitalizacija kod djece, kažu znanstvenici. Određene urođene mane poput onih na muškim spolnim organima također su u porastu, kao i pojavnost leukemije u dječjoj dobi ili rak mozga i testisa, kažu zdravstvene statistike. Zbog toga SZO ističe da su očito ugrožene i životinjske te biljne vrste i poziva na dodatna istraživanja, pa i na moguću zabranu ili barem veće ograničavanje njihove upotrebe.

Dr. Maria Neira, direktorica za javno zdravstvo i okoliš SZO-a, kaže kako suvremena znanost pokazuje da su diljem svijeta zajednice izložene kemikalijama koje ometaju endokrini sustav i zato mogu biti rizične. Imamo odgovornost za buduće generacije, naglašavaju.

EU pokušava doći do dogovora o tome kako što jednostavnije prepoznati te štetne kemikalije kako bi što učinkovitije bila regulirana i njihova upotreba. Kao što se očekivalo, Udruga kemijske industrije u Velikoj Britaniji već se oglasila uz napomenu da se te iste tvari i prirodno pojavljuju u, primjerice, pivu, čokoladi i kavi, što također može utjecati na hormone čak i više nego umjetne. No, SZO smatra da rizik treba svesti na najmanju moguću mjeru.


Reagiranja:

Znanstveno-stručna udruga Društvo za plastiku i gumu želi se osvrnuti na tekst gospođe G. Jureško: Alarmantno izvješće svjetske zdravstvene organizacije kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene!, objavljen 20. veljače 2013.

Naslov je vrlo efektan ali krije dvije netočnosti. Tekst koji je poslužio kao osnova za njezin novinarski uradak ima naslov Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje. Ne spominje se dakle samo plastika. Drugo, to nije izvještaj Svjetske zdravstvene organizacija, već jedne ekspertne skupine koja je radila pod pokroviteljstvom SZO i Programa zaštite okoliša Ujedinjenih nacija. Obje organizacije su naglasile da one nisu o tom izvještaju donijele nikakve odluke.

U tekstu koji ima oko 14,6 tisuća riječi, a plastika i metali se spominju samo jednom. Istodobno se pesticidi spominju 15 puta. Polimeri se ne spominju nijednom. Što piše u izvorniku?

»Kemikalije koje izazivaju endokrinološki poremećaj pronađene su u mnogim skupinama tih tvari. Od brojnih navode se osim plastike, metala i pesticida, aktivni sastojci u farmaciji i dodatci hrani. Takve kemikalije nalaze se proizvodima za osobnu higijenu, kozmetici, tekstilu i građevinskom materijalu.«

Od navedenih kemikalija koji su važni sastojci raznih materijala, pa i plastike, osvrnut će se samo na ftalate i bisfenol A.

Ftalati se kao omekšavala najčešće povezuju s proizvodnjom poli(vinil-klorida), popularnog PVC-a: Za mnoge namjene potreban je naime savitljivi PVC, npr. u medicini. U tom slučaju dodaju se u smjesu ili mješavinu i ftalati Postoji veliki broj ftalata. Kao što to često biva, štetan utjecaj pojedine tvari ili proizvoda se tek kasnije ustanovi. Međutim da su neki ftalati potencijalno štetni zna se već određeno vrijeme.

Stoga je već 2001. Direkcija za zaštitu okoliša Europske komisije neke od njih, označene kraticama: DEHP, DBP i BBP kategorizirala kao otrovne za reprodukciju. A za neke se: DEHP i DBP se pretpostavlja da bi mogli biti kancerogeni za ljude.

Zato su neki od navedenih ftalata zabranjeni u igračkama, proizvodima za malu djecu, bojilima za kozmetiku i dječjoj odjeći.

Bisfenol A je vrlo proširena tvar i proizvodi se u milijunima tona. Bisfenol A se na ovim prostorima povezuje često s PET-ambalažom. Potpuno netočno. Bisfenol A od kojeg se prave npr. i CD-ovi, ili DVD-ovi, sastojak je plastike pod nazivom polikarbonat. Da se izbjegne moguće posljedice, napustilo se uporabu bočica za malu djecu od tog materijala. Inače je bisfenol A navedena u tekstu samo jednom i to u kontekstu poboljšavanja postupaka ispitivanja.

Zanimljivo je da u objavljenom tekstu skupine eksperata, a ne navedenih organizacija, nijednom nije spomenut sustav REACH. Europska zajednica je pred nekoliko godina zakonski, s važnošću od 1. srpnja 2007. uspostavila sustav za kontrolu kemikalija (Registration, Evaluation, Authorisation and Restriction of Chemical substances). Sustav vrlo dobro radi i brojne tvari su već zabranjene.

Spomenuti članak nanio je nepotrebnu štetu ne samo plastici. Nanio je štetu ugledu i vjerodostojnosti lista u kojem je objavljen i autorici samoj.

DRUŠTVO ZA PLASTIKU I GUMU
Član Upravnog odbora i glasnogovornik
Prof. dr. sc. Igor Čatić

Što se tiče ovog članka koji sam pročitao o utjecaju kemikalija na naše zdravlje, autoricu i čitatelje treba uputiti na regulativu Europske unije o plastici i plastičnim materijalima koja je donesena 2011. godine i koja je ujedno nadopuna ostalim prije donesenim regulativama na razini Europske Unije. Regulativa je sastavljana od strane stručnjaka (kemijskih, biokemijskih, medicinskih i drugih znanosti) kojima je dobro poznat utjecaj kemikalija na ljudsko zdravlje.

Regulativa je ujedno donesena i uz preporuke European Food Safety Authority te govori da se u proizvodnji plastike i plastičnih predmeta mogu koristiti samo one kemikalije koje su na ovom popisu autoriziranih kemikalija. Radi se o Europskoj normi: COMMISSION REGULATION (EU) No 10/2011 of 14 January 2011 on plastic materials and articles intended to come into contact with food. Navedena EU norma 10/2011 može se naći na sljedećem LINKU. Dana su jasna i stroga ograničenja za određene grupe spojeva u vidu količine kojima plastični materijal može ispustiti neke od svojih komponenti u simulacijski medij. Na razini Europske unije to je strogo regulirano.

Ovdje u tekstu se ne spominje na koje zemlje se odnose takve tvari (npr. endokrini disruptori), to bi trebalo isto razlučiti, jer izvješće je donijela ekspertna skupina, a posebno je navedeno, što se vidi u uvodu:

This document is not a formal publication of the United Nations Environment Programme and the
World Health Organization and the views expressed therein are the collective views of the international experts participating in the working group and are not necessarily the views of the organizations.

Odnosno:

Ovaj dokument nije službena publikacija Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) niti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i stajališta izrečena u njemu su zajednički pogledi međunarodnih stručnjaka koji su sudjelovali u radnoj skupini i nužno ne predstavljaju stajališta navedenih organizacija.

Dokument na koji se ovaj članak poziva, a na žalost ne daje ga autorica članka u Jutarnjem u svom prilogu, treba sagledavati u svjetlu gornje napomene.

dipl.ing. Darko Gumbarević
Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci

Poštovani,
ne znam je li Vam poznato, ali jedan od najopasnijih kemijskih spojeva je dihidrogen monoksid

Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.

DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!

• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!

Kako DHMO uništava naš okoliš?
• Uzrokuje eroziju tla.
• Glavna je komponenta kiselih kiša.
• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.

Mislite da pretjerujem?
Sve što sam napisao je točno. Ne vjerujete mi? Dozvolite da pojasnim - pročitajte nastavak:

Dihidrogen monoksid

• Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo.
TOČNO. Dihidrogen monoksid (doslovno, "dvovodik jednokisik") je drugo ime za H20, običnu vodu.

• DHMO ubija stotine tisuća ljudi svake godine!
TOČNO. Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja.

• Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta!
TOČNO. Udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti.

• Konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti!
TOČNO. Postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti.

• U plinovitom ili tekućem stanju može uzrokovati opekline po cijelom tijelu!
TOČNO. Od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći.

• Dulje izlaganje DHMO-om u čvrstom stanju može dovesti do trajnih oštećenja tkiva!
TOČNO. Voda u čvrstom stanju je — led. A dulje izlaganje većim količinama leda može dovesti do ozeblina.

Kako DHMO uništava naš okoliš?

• Uzrokuje eroziju tla.
TOČNO. Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama.

• Glavna je komponenta kiselih kiša.
TOČNO. Kisele kiše, kao i obične kiše, su uglavnom voda.

• Ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život.
TOČNO. Voda provodi struju i ulaskom u električke uređaje uzrokuje kratke spojeve.

• Čak i u manjoj količini može djelovati korozivno.
TOČNO. Hrđanje je oksidacija željeza u prisustvu vode.

Zašto se koristi?
DHMO je jako koristan, pa čak i nezamjenjiv u suvremenoj industriji. Između ostalog, koristi se:
• u nuklearnim elektranama;
• na GMO plantažama;
• kao protupožarno sredstvo;
• za čišćenje industrijskih pogona;
• kao otapalo za druge kemikalije;
• za hlađenje industrijskih postrojenja.

TOČNO. Voda se naširoko koristi u industriji, jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, navodnjavanje i gašenje požara.

Mislite da pretjerujem?

Ovaj opis je činjenično točan, ali namjerno smišljen da iskrivi stvarno stanje stvari.

Evo nekih trikova koje možete koristiti da iskrivite realnu sliku o nekoj temi, bez iznošenja neistina:
• Informacije prikažite jednostrano. Voda zaista jest opasna, ali je ujedno i jako korisna. Isto vrijedi i za gravitaciju, toplinu, kisik itd.
• Koristite nepoznate izraze, poput "dihidrogen monoksid" umjesto "voda". Ljudi se plaše onog što ne poznaju, pogotovo ako riječ zvuči opasno.
• Koristite emotivno nabijene riječi poput "kemikalija", "kisele kiše", "nuklearne elektrane", "otapalo", "povraćanje". Iako je pogođeno značenje, odbojnost tih riječi se prenosi i na ono što želite ocrniti.
• Koristite zavaravajuće ilustracije. To je još jedan način da se utječe na emotivni dio mozga bez da razum primjeti da smo izjavili išta neistinito.
• Nemojte navoditi količine. Malo je vjerojatno da ćete stradati od trovanja vodom, jer biste morali popiti jako velike količine vode u vrlo malo vremena. Ali, ako ignorirate pitanje doze, gotovo sve možete prikazati otrovnim.
• Nemojte navoditi okolnosti pod kojima postoji opasnost. Voda može uzrokovati opekline, ali ne zbog toga što je posebna u odnosu na druge kemijske spojeve, nego zato što može biti vruća.
• Općenito, izbjegavajte specifičnosti. Ostavite tvrdnje dovoljno općenitima, ali intonirajte cijeli članak tako da čitatelj, u želji da razumije ono što mu želite reći, sam između redaka izvuče neke zaključke. Ako zaključi nešto što nije istina — njegov problem.
• Na kraju možda najvažnije: obilno koristite riječ "može". Svašta je moguće. Ali samo zato što se nešto teoretski može dogoditi ne znači da će se uopće događati u praksi.

I u čemu je poanta ove priče?

Svrha priče o dihidrogen monoksidu nije da vas bezrazložno plaši, nego da ilustrira kako možemo krivo protumačiti činjenice ako su nam predstavljene pristrano ili van konteksta. Takav pristup ste imali prilike vidjeti u ovom članku. Sačmaricom se puca po paučini, i očekujete da Vam ljudi vjeruju? Stoga kad sljedeći put naletite na slične tvrdnje, zastanite i zapitajte se: da li je moguće da je ta informacija prezentirana pristrano? Je li moguće da osoba koja me želi uvjeriti u nešto računa da ću reagirati emotivno i na prvu loptu? To što nešto zvuči strašno nije dovoljan razlog da budemo prestrašeni.

Više o argumentiranim tvrdnjama i provjerenim podacima o plastici na: http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/

Romeo Deša
Pomoćnik direktora DINA d.d. za proizvodnju

Najnovija ispitivanja su dokazala umiješanost SAD-a u većinu ratova u posljednjih 100 godina. Naputak svjetske komisije je da se ne koriste u budućim ratovima jer su opasni za mnoge narode koji posjeduju naftu...

Slobodan Vucić
• Česti komentator • GOC "Zvonko Brkić",Zagreb

Post je objavljen 23.02.2013. u 17:59 sati.