Lindy hop je jedan od swing plesova. Mislim. Naša (ili europska) terminologija se ionako ne poklapa s originalnom američkom. A u naslovu je moja nova fora koju ću morati isfurati prvom prilikom na tečaju. Nisam imao ništa još od prvog sata kad se instruktorica zapitala kako ćemo u tom malom prostoru ako se pojave svi koji su se prijavili, na što sam ja upao s: "Nek ostanu samo najbolji!" i pokupio se prije nego li je smijeh utihnuo. Treba otići na vrhuncu. Iako sat još nije ni započeo. Kako ne bih potratio već uplaćene novce, virio sam kroz stražnji prozor i u dvorišnjem atriju zgrade hvatao prve okrete. Jen-dva-rock back-okret-rock back. Ja i metla pod pahuljama siječanjskog snijega. Na tren sam se osjećao kao Gene Kelly u crno-bijelom prohibicijskom holivudu.
Ne bih inače na drugom satu uspio od najzgodnije cure pobrati "naaajs" za jedan od zajebanijih okreta tada.
Sada smo već napredovali nešto dalje od osnovnih koraka. Mogu čak otplesati s opasnim čagericama, dvije klase iznad mene, iako me i dalje lako zbune s twistanjem pa poput stidljivog dečkića ispadnem iz ritma.
Swing je zabavan, široko primjenjiv i, ne znam, super, ali... charleston je ludnica. Stvarno ne mogu riječima opisati. Najbolja čaga ikad. Tu sam i bolji, odlučniji.
Zanimljiva mi je cijela ta priča oko plesa. To vođenje, signaliziranje partnerici, je li dovoljno jasno, odlučno, kuži li što hoću. Interesantno mi je i kako je svatko drugačiji, svakome leže druge stvari, svatko ima svoj stil, neke svoje mote...
A naravno da sam pronašao i svoj fetiš. Gornji dio šake. Je li to do konstitucije ili nakon sat-dva plesa curama malo naoteknu šake, ali moram priznat da me pale te buhtlaste rukice. Totalno kužim vješticu kad je Ivici i Marici pipala prste da vidi dal su se zbuckali.
http://youtu.be/o1U1oLcjvpI?t=6m20s
Post je objavljen 23.02.2013. u 12:13 sati.